English    Francais
 naslovna
 O Medijskim inicijativama
 Uvodnik
 Mediji i politika
 Medijska politika i zakoni
 Mediji, kultura i društvo
 Medijsko tržište
 Novi mediji
 Novinarstvo danas
 Recenzije
 Specijalni izvještaji
 Mediji i tranzicija
 Mediji i izbori
 Online medijska lepeza ljudskih (ne)prava u BiH
 pretraživanje
 info
 kontakt
 linkovi
 mailing lista
 sponzori
 
Novinarstvo danas -> Bosna i Hercegovina
NEPODNOSLJIVA LAKOCA PROCJENJIVANJA - ETICKE DILEME U NOVINARSTVU
01.08.2001: Radenko Udovicic

Novinarska etika ima vrlo širok spektar tumačenja i često je žrtva političkih, ekonomskih ili tradicionalističkih ograničenja. Koliko kod sociolozi i teoretičari medija to odbijali, za nju ne važe isti principi u svakom društvu, pa čak ne i u svakoj situaciji jednog te istog društva.

Kako inače obrazložiti činjenicu da je, na primjer, u Bosni i Hercegovini od strane međunarodne zajednice sarajevskim medijima bilo zabranjeno kritikovati člana Predsjedništva BiH Momčila Krajišnika, jer je to bilo, kako je isticano, ''neetično i rušilo je obnovu nacionalnog suživota u BiH''? Dakle, međunarodna zajednica je zabranila nešto što se u zapadnom društvu podrazumijeva "“ da medij može kritikovati svakoga, ako ima argumentaciju. Međutim, u Bosni je to načelo suspendirano ''iz etičkih razloga'', odnosno želje da se kroz medije dodatno ne dižu nacionalne tenzije. Ako ovome dodamo još činjenicu da je taj isti Momčilo Krajšnik na kraju uhapšen i sudi mu se u Hagu za ratne zločine, teško je razumjeti takvo skrivanje iza etike.

Ili još jedan, čak eksplicitniji, primjer iz Francuske. Prije 20 godina na francuskoj televiziji ORTF urednik ''Dnevnika'' je suspendiran zato što je u programu objavio prilog sa slikama ljudi teško ranjenih u eksploziji bombe podmetnute od strane arapskih ekstremista. U obrazloženju je stajalo ''da je neetično prikazivanje tako krvavih slika, čime se nepotrebno uznemiravaju gledaoci''. Nekoliko godina poslije, taj je isti novinar takođe bio urednik kada se desio sličan događaj. Poučen iskustvom, on je značajno cenzurisao slike u prilogu. No, doživio je istu sudbinu "“ ponovo je suspendiran, jer je umanjio značaj masakra za gledaoce. Nesretni novinar je bio žrtva procjene svojih šefova, koji su pod uticajem političkih okolnosti prilikom dva istovjetna događaja imali različite aršine. Prvi put rukovodstvo televizije nije željelo da prikazivanjem krvavih slika izazove mogući bijes ''bijelih'' Francuza, dok im je u drugom slučaju odgovarala anti-arapska histerija, razbuktana prikazivanjem raskomadanih tijela nevinih civila.

Ĺ ta je, u stvari, novinarska etika i kako je teoretičari definišu? Conrad Fink, američki teoretičar novinarstva, etiku je definisao vrlo jednostavno, kao ''sistem načela, moral ili kodeks ponašanja''. U daljoj razradi ove definicije, on kaže: ''To su vrijednosti i životna pravila što su ih prihvatili pojedinci i skupine koje traže putokaz u ljudskom ponašanju, pri tome procjenujući šta je dobro ili loše, a šta pravo ili krivo''. Upravo u toj riječi procjenjujući krije se sama bit problema novinarske etike. Procjena je ključna stvar kod novinara. Njegova sposobnost da razluči važno od nevažnog je temelj dobrog izvještaja, a sposobnost da razluči dobro od lošeg, temelj njegove etičnosti. Jasno je stoga da osoba koja nemu dobru moć procjenjivanja nikada neće biti dobar novinar.

 

Balkan: (Ne)primjenjena etika

U ratovima na Balkanu proteklog desetljeća, novinarska etika se prosto sunovratila. Brojni novinari i mediji su se stavili na stranu aktuelnih režima i stravičnim propagandizmom i lažima nanijeli veliki udarac novinarstvu na ovim prostorima. Situacija se, međutim, u zadnje vrijeme bitno popravila, zahvaljujući podršci međunarodne zajednice nezavisnim i profesionalnim medijima, ali i smjeni dotadašnjih nedemokratskih režima, što je stvorilo ambijent za vlastitu spoznaju novinara da samo tačno i etično izvještavanje može biti ideal njihovog posla. Naravno, ideal etičnosti može katkada biti diskutabilan i podložan različitim shvatanjima i interesima, kako smo već rekli, ali novinari moraju njegovati dobru i slobodnu procjenu a da bi izbjegli sve zamke.

Na bivšem jugoslovenskom prostoru, etika je proteklih godina najčešće narušavana kroz sljedeće oblike: neistinito izvještavanje, neprovjerene informacije, prikazivanje samo jedne strane u sukobu, narušavanje temeljnih sloboda i prava čovjeka, zloupotreba izvora informisanja, plagijat i nepoštovanje autorstva, govor mržnje, propagandna djelatnost.

            Upravo zbog značaja novinarske etike i obima njenog kršenja na ovim prostorima, Media plan institut iz Sarajeva i Centar za naobrazbu novinara u centralnoj i jugoistočnoj Evropi (ICJ) iz Opatije zajednički su realizirali projekat ''Etičke dileme u novinarstvu''. Projekat je finansirala fondacija ''Friedrich Ebert Stiftung'' iz Njemačke. Krunu projekta predstavljao je seminar, održan krajem juna u Neumu (BiH). Na seminaru su učestvovala 24 mlada novinara ili studenta žurnalistike. Iz Zagreba je bilo 11 polaznika, a iz Sarajeva 13 studenata regionalne novinarske škole Media plana. Moderator skupa je bio Stjepan Malović, predsjednik ICJ i profesor na studiju žurnalistike u Zagrebu.

Već sam sastav učesnika, kao i profesionalni background voditelja seminara, ukazuje na snažnu edukativnu notu ovog projekta. Čitav smisao projekta je bio da se budućim, ili već aktivnim, mladim novinarima prezentiraju primjeri kršenja novinarske etike iz 2001. godine, a da se onda u otvorenom razgovoru pokušaju prepoznati modaliteti kršenja etike, te razmotriti opcije za koje bi se odlučili prisutni da su u datom slučaju imali autorsku ili uredničku poziciju.

            Na seminaru je razmatrano 16 primjera (9 iz BiH i 7 iz Hrvatske). Svi prisutni su vrlo razborito, a može se konstatovati i izuzetno zrelo s obzirom da je znatan broj učesnika imao svega 20 godina, detektovali probleme. Iz diskusija participanata se može zaključiti da oni ne bi napravili neke greške koje su prikazane u primjerima. Međutim, kada je riječ o prilozima na ''granici'', mišljenja su ostala duboko podijeljena. Na primjer, žestoka razmimoilaženja je izazvalo pitanje da li novinar može nekoga označiti mogućim krivcem, ukoliko sud to još nije učinio. Zagovornici punog "legalizma" tvrde da je to linč i da novinar mora čekati sudske presude. Protivnici ovakvog razmišljanja pak tvrde da novinar mora imati više slobode i da može graditi tekst u bilo kojem pravcu (pa čak i označiti nekoga krivim), ako posjeduje dobre pokazatelje i činjenice.

            O ovom i drugim primjerima više u nastavku teksta.

           

Program pun mržnje

TV Sveti Gеоrgije iz Banjaluke je od strane Regulatorne agencije za telekomunikacije (CRA), vrhovnog regulatornog tijela za rad elektronskih medija u BiH, kažnjen sa tri mjeseca zabrane rada zbog nacionalno iritantnog programa nakon nemira u Banjaluci, kada je razularena masa srpskih demonstranata spriječila postavljanje kamena temeljca za obnovu Ferhat-pašine džamije 7. maja 2001. godine. 60 ljudi je povrijeđeno, jedna osoba je kasnije podlegla, a uzrokovana je i velika materijalna šteta.

ТV Sv. Georgije је, 8. mаја 2001. godine, o tome еmitovao program između 20:45 и 22:02 sati, urađen u obliku intervjua i kontakt-programa. Program je reemitovan i narednog dana. Naime, urađen je intervju sa Aleksandrom Soptom, slikarom, koji је prokomentarisao te događaje, svalivši svu krivicu za nemile događaje na Bošnjake-muslimane i optuživši ''da su svojim dolaskom pokvarili slavski ručak Srbima'', ''da su necivilizovani'', ''ispolitizirani'', te nizom konstatacija vrijeđa njihovo religijsko uvjerenje.

Tokom razgovora slušaoci se javljaju u emisiju, isključivo podržavajući demonstracije. Jedan od slušalaca je ushićeno rekao: ''Ako Bog da, ponovo ćemo uraditi isto, ako pokušaju dići džamiju', na što se voditelj samo nasmijao.

CRA je kaznila TV Sveti Georgije sa tri mjeseca zabrane rada. U obrazloženju se navodi da je u pomenutom programu stanica dala tendenciozan, djelimično netačan i jednostran pogled u vezi važnog događaja u BiH. Кroz potpuno nepostojanje uredničke ili menadžerske kontrole, program ne samo da је obezvrijedio vjerska uvjerenja drugih, nego je i za sobom povlačio značajan rizik od javnih nereda.

Svi učesnici u Neumu su bili saglasni da je program realizovan izuzetno tendenciozno, sa jakom nacionalističkom notom. No, ono što je nekoliko učesnika kategorički ustvrdilo je da je ovaj program prije svega napravljen ''neprofesionalno, antitelevizično i provincijski''.

''Ovakva televizija nigdje ne može proći, izuzev u Bosni i Hercegovini. To je, prije svega, primjer neprofesionalnosti. Loš voditelj je u kadru dva sata i priča sa ljudima. Pa, to je i za radio nedopustivo! A to šta priča i šta dopušta slušaocima da pričaju je strašno i tome nije potreban komentar'', rekao je Nermin iz Mostara.

Zanimljivo je da se TV Sveti Georgije, nakon kazne CRA, pravdao da su gledaoci bili ti koji su dizali tenziju i iznosili nacionalističke stavove, te da nište sporno nije izrečeno od strane samog voditelja. Međutim, isto kao i CRA, i učesnici seminara se sa ovim nisu složili. Konstatovali su da je voditelj odgovoran za ono što se iznosi u programu. Igor iz Zagreba je primijetio i da je i gost neprimjeren: ''Sagovornik je apsolutno nekompetentan "“ nekakav lokalni slikar, čija je funkcija samo da koristi medij za poticanje mase protiv Bošnjaka i džamija.''

 

"Žuta opasnost"

U centralnom dnevniku TVBiH od 19.2.2001. emitovan je prilog, koji zbog nedovoljno profesionalne izvedbe širi odbojan stav, pa čak i mržnju, prema kineskim državljanima u BiH.

            Povod za prilog je informacija iz MUP-a da je otkrivena grupa od 165 Kineza koji su ilegalno ušli u zemlju. Slijedi prilog za koji nije jasno da li želi da gledateljstvu da više informacija o Kinezima u BiH ili da ih upozna sa sistemom trgovine ljudima. No, niz iznesenih stavova, odnosno način na koji su prezentirane činjenice, može da utiče na ukupni negativan stav prema kineskoj populaciji.

            U prilogu novinarka iznosi tvrdnju "da samo u Beogradu ima 30.000 Kineza, koji se spremaju da uđu u našu zemlju". Pri tome nije jasno odakle autorici ova diskutabilna činjenica (nije naveden izvor), a još manje je jasno kako ona zna da se baš toliki broj Kineza zaista sprema da uđe u BiH (u suštini, vrlo špekulativno). Potom novinarka iznosi svoj zaključak da "iza svega, naravno, stoji organizovani kriminal, a Kinezi su prvi u svijetu po tome". Vrlo je indikativno i pojavljivanje jednog, kako je potpisan, mještanina sarajevskog naselja Boljakov potok, gdje živi nekolicina kineskih porodica, koji kaže: "Treba ih sve preroviti. Kako može sa onim krpama da živi? Zapečatili su im radnju, sigurno zbog droge". Novinarka ga potom pita da li se plaši, na šta on odgovora: "Naravno da se plašim!"

            Dakle, novinarka svoju tvrdnju o organizovanom kriminalu i trgovini drogom potkrepljuje izjavom običnog građanina, a ne relevantnim podatkom iz policije (nije isključen ni uticaj hong-kongških i američkih filmova). Ĺ pekulativnosti priloga posebno doprinosi to što se u njemu pojavljuju portparol MUP-a, koji samo konstatuje da nema saradnje između policije Federacije i RS, a ne govori o kriminalu u koji su umiješani Kinezi, i direktor državne granične službe koji kaže da je većina Kineza u tranzitu prema zapadnim zemljama.

            Vrlo je zanimljiv i sljedeći stav novinarke: "Ali, ipak, i među njima ima onih sa poštenim namjerama", te sam zaključak priloga: "Sudeći po onome što smo vidjeli, uskoro bi u našim gradovima mogli očekivati kineske četvrti".

            Ako se ovome doda i "proganjanje" uključenom kamerom Kineza, koji ne žele da daju izjave, te osiono fiksiranje jednog Kineza, koji ne želi da se pomjeri kako ne bi otkrio lice, i izrežirano pojavljivanje jednog građanina koji iskarikiranim naglaskom od njega traži lampu, može se slobodno konstatovati da prilog, pored špekulativnosti, ima i potcjenjivački, čak ponižavajući, odnos prema kineskim državljanima.

            Milan iz Sarajeva je iznio mišljenje da novinarka u prilogu nije znala šta hoće. Međutim, drugi studenti se nisu složili, nego su zaključili da je novinarka svjesno i ciljano išla na to da omalovaži kinesku populaciju.

  Pravo na privatnost

            Hrvatski tjednik "˜Arena"™ je objavio reportažu o postraumatskom sindromu kod djece koja su sa teškim duševnim ozljedama izašla iz rata. Kao uvod u ovu potresnu priču korišten je primjer slučaja djevojčice koja je brutalno silovana kao šestogodišnje djete u jednom od srpskih logora. Novinar i uredništvo ni jednog trenutka nisu vodili brigu o temeljnim pravima djeteta I objavili su puno ime i prezime djevojčice, kao i njenu jasnu fotografiju, uz šokantnu osobnu priču. Po mišljenju medijskih analitičara u Hrvatskoj, ovim su prekršeni brojni svjetski kodeksi i UNICEF-ova konvencija o pravima djetata.

            Većina učesnika iz Sarajeva i Zagreba je bila jednoglasna u ocjeni da je u najmanju ruku nekorektno prema žrtvi, posebno malodobnoj, objaviti fotografiju i puno ime i prezime. "Time se možda i zauvijek etiketira ta osoba. Gdje god da se pojavi svi će reći "“ eno one koju su silovali. Grubo je narušena njena privatnost", smatra Tina iz Zagreba. Lejla iz Zenice kaže da bi trebalo zabraniti objavljivanje slika silovanih žena. S druge strane, ona podržava praksu nekih novina u svijetu da objavljuju slike ne silovanih, već silovatelja, što je dobro jer se na taj način javnost upozorava na te opasne tipove.

Međutim, ovo je još jedan diskutabilan stav, jer predstavlja narušavanje privatnosti, ali na sasvim drugi način. Upravo to je bila tema rasprave u sljedećem primjeru. Zagrebački list "Republika" je 10. januara objavio tekst u kojem se prezentira letak sa imenima navodnih dilera drogom koji su distribuirali roditelji narkomana u Zadru, nezadovoljni tromošću policije. U letku su navedena puna imena i prezimena navodnih dilera i njihove adrese. List je to vjerno objavio i napravio veliki feljton o ovom slučaju u kojem se, osim priče o narkomaniji u Zadru, naširoko raspravlja o navedenim imenima i njihovoj mogućoj odgovornosti. U novinarskim krugovima u Hrvatskoj se povela rasprava da li je etično što je "Republika" objavila imena ljudi koji su, po mišljenju roditelja dileri. Otežavajuća okolnost za list koji je objavio imena tih persona je da oni nisu zvanično optuženi za ovo krivično djelo, što na neki način daje čitavom slučaju dozu špekulativnosti. Ovaj slučaj je izazvao žučnu raspravu među sudionicima u Neumu. Generalno rečeno, stvorile su se dvije frakcije. Jedna smatra da je neetično što je list objavio imena za nešto što nije dokazano, čime je anatemisao označene ljude, pa čak i "pozvao na linč". Druga grupa smatra da novinarstvo nekada mora ići ispred sudova i policije ili će se pretvoriti u suhoparno prenošenje zvaničnih stavova. "Kada bi novinari čekali da sudovi donesu odluku i da tek onda o nečemu počnu pisati, nigdje ne bi stigli", rekao je Darko iz Sarajeva. Danijel iz Beograda pak kaže da su ljudi čija se djeca drogiraju očajni i da mogu vrlo nezgodno reagovati kada neko označi one koji bi mogli biti odgovorni za to. "Ko zna kako bih ja reagovao, kada bi neko rekao "˜eno dilera"™, a moje dijete umire od droge. Bez obzira što nije dokazano, možda bih pokušao i da ga ubijem", veli Danijel.

            Evo još jednog, bar sudeći po raspravi, sličnog slučaja. U emisiji Hrvatske televizije ŤLatinicať objavljen je prilog koji govori o napadu na jednu srpsku povratničku porodicu u dalmatinskom zaleđu. Izgrednici su upali u kuću srpske porodnice i fizički maltretirali muškarca povratnika. Između ostalog, on je i seksualno zlostavljan. Kako kaže u prilogu, natjeran je da uzme u usta spolovilo jednog od napadača. Autor u prilogu navodi puno ime i prezime ovako sramotno zlostavljanog čovjeka, dok ime napadača, čije ime izgovara žrtva, prekriva tonskim piskom. Po mišljenju novinarskih analitičara u Hrvatskoj, ovaj potez je neetičan, jer se etiketira žrtva, a izgrednik sakriva od javnosti.

Nisu bila jedinstvena mišljenja sudionika ni o ovom slučaju. Osnovna konstanta razmimoilaženja je i ovdje bila: smiju li novinari biti brži od sudova.

'Naravno da smiju' - rekao je Nermin iz Mostara i dodao "“ 'Pa nećemo valjda mjesecima odgađati izvještavanje o nekom događaju, čekajući da sud to potvrdi?! Èovjek je zlostavljan i jasno optužuje onoga ko mu je to uradio i nema razloga da se to ovako cenzuriše'.

 

ŤĆorakť Fronta slobode

            Tuzlanski nezavisni list ŤFront slobodeť u svom broju od 16. februara objavio pod etiketom ŤEkskluzivnoť privatnu e-mail prepisku novinara Fatmira Alispahića, koji je u to vrijeme obavljao funkciju šefa press centra Općine Tuzla. Kako naglašava list, "zahvaljujući tuzlanskim hakerima, 'Front slobode' konačno raskrinkava najveću podvalu tuzlanskoj demokratijiť. Naime, list smatra da je Alispahić bio Ťkrticať u tuzlanskoj vlasti i da je uz pomoć svojih nalogodavaca "“ stranaka BOSS i SDA, nastojao da u očima međunarodne i domaće javnosti ocrni tuzlansku SDP-ovsku vlast. Međutim, iz same prepiske teško je pronaći dokaze za ovakve pretpostavke lista. Prvi utisak čitaoca je da je povrijeđena privatnost ove osobe objavljivanjem privatnih pisama, a ne da je riječ o velikoj konspiraciji.

            U BiH ne postoji zakon koji eksplicitno štiti privatnu prepisku posredstvom e-maila, ali većina pravnika smatra da se može primijeniti analogija i elektronska prepiska staviti u istu ravan sa otvaranjem pisanih pošiljki, što je krivično djelo. Takođe, Krivični zakon Federacije BiH zabranjuje prodiranje u tuđe kompjuterske baze podataka, što bi moglo sudijama olakšati donošenje presude u korist Alispahića, koji je podigao tužbu protiv ovog lista. Sam urednik "Fronta slobode" Sinan Alić je svjestan da je povrijedio privatnost Fatmira Alispahića, ali smatra da je to bilo u društvenom interesu i da je stoga list zatražio usluge hakera kako bi pokazao da Alispahić radi protiv svojih poslodavaca i zloupotrebljava novinarsku etiku (jedno piše, drugo radi). Međutim, većina drugih novinara u BiH smatra upravo suprotno "“ da je "Front slobode" povrijedio etička načela. U Kodeksu pisanih medija BiH piše "da novinari moraju koristiti samo pravedna sredstva kako bi došli do informacija". Iako se pod pojmom "pravedna sredstva" može mnogo što podrazumijevati, prodiranje u privatni e-mail sandučić, sigurno ne može.

            Studenti Ĺ kole novinarstva Media plana, kao i Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu bili su izuzetno kritični prema potezu lista. Lejla iz Zenice je rekla da je neoprostiva mana teksta što je narušena privatnost jedne osobe, a da u samoj prepisci nema ništa što bi opravdalo takav potez. ŤObjavljeni tekst je najgori oblik diskvalifikacije, ali bez ikakvog osnovať - rekla je ona. Zamjerila je i na izuzetno tendencioznim podnaslovima, kao što je "Ko se sastao u medresi", što bi trebalo da sugeriše neku zavjeru, ali se iz samog teksta to apsolutno ne vidi.

Međutim, bila su i dva mišljenja koja su stala u odbranu "Fronta slobode". Džemal iz Gradačca i Samir iz Sarajeva smatraju da je list samo uzvratio na nekorektne poteze Alispahića. ŤKo se mača laća, od mača i gine. To mu je osveta zato što je bio 'krtica'", rekao je Samir. Međutim, ostali studenti se nisu složili sa ovakvim razmišljanjima, nazvavši ih neetičnim i neprimjerenim novinarima. Marina iz Zagreba je rekla da se neetični potezi ne mogu opravdati neetičnošću "žrtve".

 

Jednostrano izvještavanje HTV Mostar

Regulatorna agencija za komunikacije (CRA), vrhovno regulatorno tijelo za rad elektronskih medija u BiH, kaznila je HTV Mostar zabranom rada na mjesec dana. CRA je primila nekoliko prigovora javnosti koji su se odnosili na emitiranje nekoliko emisija HTV Mostar u periodu između 28. ožujka i 19. travnja. Ove emisije su emitirane u specifičnim terminima i komentiraju političke događaje u regiji Hercegovine, nakon što je Hrvatski nacionalni sabor proklamirao samoupravu, kao i odluku Visokog Predstavnika u BiH Wolfganga Petritscha da uspostavi privremenu administraciju Hercegovačke banke Mostar.

            U okviru emisija čitana su saopštenja i prezentirane izjave osoba i organizacija o Saboru, u kojima se vrlo oštro osuđuju postupci međunarodne zajednice i vlasti u Sarajevu. CRA je procijenila da je HTV Mostar jednostrano izvještavao i da se nekritički odnosio prema takvim izjavama i saopćenjima. (trebao je da prezentira nakon takvih stavova i stavove druge strane - op.aut.).

            Npr. u okviru emisije "Bljesak", emitirane 28. ožujka 2001. godine, voditelj postaje HTV Mostar je pročitao sljedeće saopćenje: "Stožer zajednica udruga proisteklih iz domovinskog rata općine Orašje, u svome proglasu kaže: Danas, kada smo svjedoci dokidanja slobode hrvatskog naroda, njegove ravnopravnosti i konstitutivnosti, kada nam takozvana Alijansa, potpomognuta Judama na čelu sa Zubakom i samozvanim ministrom obrane Mijom Anićem, provodi velikobošnjačku politiku, a u cilju zatiranja svega što nosi hrvatski predznak, ne možete i ne smijete izdati svoje poginule suborce, izdati njihove obitelji koje danas polažu u vas svu svoju nadu. Ne možete i ne smijete izdati ratne vojne invalide, razvojačene branitelje, te dovesti u pitanje sve ono što su oni zajedno sa vama, u časnom domovinskom ratu izborili i ostvarili, a to je sloboda hrvatskog naroda...."

             Zanimljiva je i tzv. posredna odgovornost HTV Mostar zbog preuzimanja programa Otvorene televizije Zagreb 11. ožujka 2001. godine. Program je sadržavao, između ostalog, intervjue sa predsjednikom HNS-a Antom Jelavićem i generalom Mijom Jelićem. Program je posvećen obljetnici Hrvatskog vijeća obrane, a gosti intervjua su komentirali situaciju u Vojsci Federacije BiH, što je CRA ocijenila takođe pristrasnim. Bez obzira na činjenicu što spornu emisiju, odnosno izjave u njoj, nije producirala HTV Mostar, po pravilima CRA, ona odgovora za njen sadržaj, jer je preuzima na svojoj frekvenciji i svojom voljom.

             Studenti Media plana smatraju da je HTV Mostar postupila neprofesionalno i pristrasno, te da se iz programa vidi da ova TV otvoreno podržava Sabor i HDZ. Međutim, takođe smatraju da se novinari HTV nisu upustili u komentiranje postupaka međunarodne zajednice, već su samo prezentirali izjave i saopćenja koja joj ne idu prilog. Ipak, osnovni je zaključak da su sporni prilozi i sadržaji neetični. No, zaključeno je da se može raspravljati o tome da li je trebalo stanici zabraniti rad, jer se tzv. indirektna pristrasnost može primjetiti kod značajnog broja drugih medija u BiH.

Studenti iz Hrvatske su izrazili čuđenje ovlaštenjima CRA, ali su se složili da je stanica bila pristrasna i da u složenim bosanskim prilikama takvo izvještavanje može dodatno dići nacionalne tenzije.

 

Radenko Udovičić je glavni i odgovorni urednik novinske agencije SAFAX i urednik informativne rubrike 'Media Online'.ŠMedia Online 2001. All rights reserved.

 
12.02.2018
 Bosna i Hercegovina
07.11.2017
 Bosna i Hercegovina
21.08.2017
 Bosna i Hercegovina
06.03.2017
 Bosna i Hercegovina