10. novembar 2004.

Geneza i kontekst

Odnos vlasništva nad medijima i njihova nezavisna pozicija predstavlja relativno noviju temu u Evropi, koja je aktuelizovana tek početkom devedesetih godina prošlog vijeka. U Americi se pitanje vlasništva generalno, i njegove reperkusije na trĹľište, potezalo još od konca 19. vijeka. Da podsjetimo, èuveni Prvi amandman na Ustav Sjedinjenih DrĹľava garantuje slobodu mišljenja, govora, okupljanja, vjerske pripadnosti, ali ne oslobaĂ°a medije zakonskih obaveza koje se primjenjuju na sve ostale privredne grane. Ovaj momenat dobija na teĹľini posebno u kontekstu famoznog antitrust zakona, koji je poèivao na uvjerenju kako takmièarski duh i rivalitet najbolje sluĹľe interesima društva, a ne koncentracija ekonomske moæi na jednom mjestu.

Antitrust zakon (the 1890 Sherman Antitrust Act) je sve do sredine dvadesetih godina prošlog vijeka bio praktièno nevaĹľan za sektor medija, jer štampa i radio nisu prelazili drĹľavne granice, što znaèi, nisu mogli biti predmet federalnih zakona. Pojava velikih novinskih agencija - AP, UPI i International News Service i njihova bespoštedna borba za medijsko trĹľište, te iz toga izvedeni sporovi, najavljivalo je začetak primjene antitrust zakona i u sferi medija. To je istovremeno predstavljalo nukleus budućeg procesa medijske vlasnièke koncentracije, što se intenziviralo s pojavom televizije i uvoĂ°enjem kategorija višestrukog i mješovitog vlasništva, ili taènije, u duhu našeg jezika - ukrštenog vlasništva (cross ownership).

Kad je tema vlasništva nad medijima ovladala Starim kontinentom, na površinu su izbila divergentna stajališta, upravo kao rezultat divergentnih interesa. Ĺ iroj javnosti je nedovoljno poznato kako je Evropski parlament (EP) insistirao na ograničavanju medijske koncentracije, čemu se Evropska komisija (EC) nije eksplicitno suprotstavljala, ali je pokazivala začuđujuću ignoranciju i ravnodušnost, što je kasnije okvalifikovano kao neuspjeh medijske politike EC.

Ne treba ni isticati kako su ovi sporovi usporavali proces transformacije medijskog sektora u postsocijalistièkim, ili zemljama u tranziciji, koje su upravo teĹľile ka evropskim standardima, naročito u pogledu ograničavanja medijske koncentracije, kao smetnje uspostavi pluralne medijske scene.

NuĹľnost osiguranja nezavisne pozicije i pluralizma medija prihvatila je i najstarija evropska institucija - Savjet Evrope (CoE), jer se spoznalo kako medijska vlasnièka koncentracija direktno utièe na sadrĹľaj medija, naèin izvještavanja i samu ureĂ°ivaèku politiku. Rasprostranjeno je ekspertno mišljenje kako je medijska vlasnièka koncentracija èak opasnija od klasične ekonomske koncentracije, upravo radi neslućenih mogućnosti manipulacije javnim mnjenjem. Ovo je na tragu teze kako je pravo na informaciju temeljno a ne izvedeno ljudsko pravo, te analogno tome i moæ tog temeljnog ljudskog prava da obori stav o nuĹľnosti ili cjelishodnosti monopola u privredi i ekonomiji.

Indikativno je kako je problematika medijske vlasnièke koncentracije još uvijek izraĹľenija u zemljama Evropske unije (EU), nego li u zemljama tranzicije. Uoèljivi su sporovi na crti - regulacija i(li) deregulacija, što je vještaèka konstrukcija. Niti se moĹľe iskljuèiti regulacija, niti oslonac moĹľe biti samo na deregulaciji medija. Poenta je na komplementarnosti regulacije i deregulacije, uz napomenu kako termin deregulacija značajno sadrĹľava elemente samoregulacije medija. Ove i sliène kontroverze, ili vještaèke dileme/konstrukcije, te zamjene teza, rezultat su odsustva jasne vizije kako regulisati medije, što se posebno negativno reflektuju na proces transformacije medija u zemljama tranzicije. Otuda smo i svjedoci česte promjene medijske regulative, ili uloĹľenih amndmana na postojeæe zakone.

U pravilu, siromašnije i nerazvijenije zemlje više pribjegavaju kontroli nad medijima, što podrazumijeva i njihovo vlasništvo nad medijima. Doduše, vlasništvo nad medijima se èesto identifikuje s monopolom u sferi medija, što ne mora biti pravilo, niti praksa. U zemljama razvijenih demokratskih tradicija vlasništvo nad dijelom medija, bez uplitanja u njihovu ureĂ°ivaèku politiku, dugoročno se pokazalo kao mudar politički potez, sa obiljem pozitivnih socio-kulturnih i kulturoloških naznaka i uticaja. U tom pogledu je paradigmatièan primjer BBC, naroèito u kontekstu nedavnih pokušaja britanske vlade da stigmatizuje ovu uglednu i pouzdanu medijsku instituciju (sluèaj David Kelly i izvještaj lorda Huttona). Na slièan naèin se moĹľe govoriti o francuskom i njemaèkom drĹľavnom radiju, uz napomenu kako tamo nije bilo skandala ove vrste. Primjeri američkih rtv stanica sponzorisanih od vlade druga su priča, naročito nakon 11. septembra 2001. godine, te ratova u Avganistanu i Iraku.

Borba protiv terorizma pokazuje kao su zapadne demokratije, Sjedinjene DrĹľave u prvom redu, sklone opravdati involviranost svojih vlada i političkih elita u sferu medija, ali ne i involviranost vlada ostatka svijeta, što se dijelom tumači i ostatkom duha paternalizma i misionarstva.

Virtualno vlasništvo

Da će problem vlasničke strukture i mogućih uticaja na nezavisnost i pluralizam medija zakucati i na vrata regiona - Jugoistoèna Evropa, uĹľe Zapadnog Balkana, govori i ljetošnja bledska konferencija, a to potvrĂ°uje i nedavna konferencija o istoj temi odrĹľana u Sarajevu, u organizaciji Savjeta Evrope i Regulatorne agencije za komunikacije BiH (RAK).

S obzirom na kratak vremenski period izmeĂ°u dvije konferencije, ništa se bitno nije dogodilo u smislu promjena vlasničkog karaktera i vlasničke strukture i ostalih uslova i modaliteta. Ostala su zajednička mjesta s oba skupa:

- malo i rascijepkano tržište;

- veliki broj medija, posebno rtv stanica, te

- postojanje paralelnih tržišta koja slijede jezièke granice.

Paradigmatičan je primjer Albanije u sluèaju vještaèkog kalemljenja medijskog zakona u zemlji specifične kulturne i političke tradicije. Tamo se neko odlučio praktično prepisati medijski zakon jedne njemačke pokrajine!

Netransparentnost vlasništva je bitna karakteristika medija u regionu, dok je vlasništvo nad medijima gotovo isključivo motivisano namjerom da se posredstvom medija vrši politièki uticaj.

Ilustrativan je primjer Makedonije, gdje pojedini štampani mediji opstaju iskljuèivo zahvaljujući mehanizmu tzv. sive zone subvencije. Riječ je o oglašavanju po liniji politièke podobnosti, bez rukovoĂ°enja trĹľišnim zakonima. U iscrpnom izvještaju s bledske konferncije, takva praksa se vezuje za Moldaviju i Mađarsku, dok se BiH u tom kontekst ne spominje, mada takva praksa nama ovdje zvuči poznato.

Privatizacija se odvijala uglavnom spontano, a u BiH, u ranoj fazi - nekontrolisano.

Vlasnička struktura medija u susjednoj Hrvatskoj predstavlja jednu od najstroĹľije èuvanih tajni, bez obzira što zakoni jasno i nedvosmisleno propisuju obavezu objavljivanja tih i sličnih podataka na vidnom mjestu. Otuda je neko duhovito konstatovao kako na djelu imamo fantomsko ili virtuelno vlasništvo nad medijima.

U Hrvatskoj je formalno na snazi jedan kontroverzan anti-koncentracijski zakon, po kojem jedna osoba moĹľe biti vlasnik svih dnevnih listova u zemlji, ali ne moĹľe istovremeno biti vlasnik makar i lokalne radio stanice, da ne spominjemo TV, Internet, SMS...

Kaznene odredbe nove medijske legislative u Hrvatskoj su rigorozne, ali do danas nijedna kazna nije izreèena, uprkos rasprostranjene prakse kršenja zakona. Ilustracije radi, štampani mediji još uvijek ne istièu na vidnom mjestu u listu svoj vlasnièki status i strukturu, tiraž i remitendu, tj. broj neprodatih primjeraka.

Autor priloga o Hrvatskoj, naš zagrebaèki kolega Stjepan Maloviæ, konstatuje na jednom mjestu kako je "privatizacija u Hrvatskoj predstavljala sinonim kriminala i pljačke", dodajući kako ni privatizacija medija nije bila izuzetak.

Impresivnu medijsku grupu u Hrvatskoj predstavlja i Katolièka crkva: "DrĹľava i Crkva su dva najveća vlasnika medija i tu je ključni problem hrvatske medijske scene", zaključuje Malović.

Medijsko tržište našeg istoènog susjeda - Srbije, predstavlja veliki potencijal, ali još uvijek nedovoljno iskorišten. Indikativno je kako medijska sloboda u Srbiji nije više ugrožena od strane tekuæe politike, veæ prvenstveno od interesa biznisa i kapitala. Profit je, nažalost, potisnuo profesiju i sve što sa time ide.

Kolega Tarik Jusiæ, Mediacentar, Sarajevo, autor je dijela izvještaja o Bosni i Hercegovini. Uoèi sarajevske konferencije o vlasništvu nad medijima, objavljeno je bosansko izdanje njegovog rada s bledske konferencije, zajedno sa regionalnim pregledom kojeg su saèinili Sandra Bašiæ-Hrvatin i Brankica Petković, obje saradnice ljubljanskog Mirovnog instituta, koji je zajedno sa asocijacijom SEENPM (South East European Network for the Professionalisation of the Media), organizovao regionalnu konferenciju na Bledu, Slovenija.

I zakljuèci u izvještaju o BiH sa bledskog skupa, kao i zakljuèci sa sarajevske konferencije, konstatuju kako u BiH ne postoje slučajevi medijske koncentracije. Otuda regulativu donesenu koncem prošle godine treba posmatrati u preventivnom kontekstu. Pravilo 21/2003 o medijskoj koncentraciji i vlasništvu nad elektronskim medijima, predstavlja integralan dio Zakona o komunikacijama BiH (na snazi od 1. aprila 2004.), zabranjuje višestruko vlasništvo nad lokalnim rtv stanicama, naroèito u sluèajevima pokrivanja iste populacije. Ključna je odredba kako jedno fizičko ili pravno lice ne moĹľe biti vlasnik dvije ili više rtv stanica. Pravilo ogranièava mješovito/ukršteno (joint or cross ownership) nad rtv stanicama i štampanim medijima, propisujuæi kako jedno fizièko ili pravno lice, koje je vlasnik jedne radio ili TV stanice, moĹľe biti istovremeno i vlasnik štampanog medija. I obratno. Ovo pravilo takoĂ°e dozvoljava prenos dozvole za emitovanje.

Umjesto zaključka

Da li vlasnička struktura bitno određuje nezavisnu poziciju medija? U jednom ideal-tipu demokratije, odnosno nepostojeæem društvu savršenog sklada, ovako formulisano pitanje bilo bi suvišno. U uslovima nesavršenog svijeta i društva, poremeæenih vrijednosti, išèašenih vizija i sličnih aberacija, regulacija medija - nema alternativu.

"Monopolisati slobodu znaèi uništavati je" ("To monopolize freedom destroys it"), pisalo je u odluci jednog američkog suda iz već daleke 1957. godine, upravo o temi medijskog monopola. Otuda valja podsjećati kako su medijski pluralizam i raznolikost sadrĹľaja pretpostavke razvoja demokratije i civilnog društva, naroèito u zemljama tranzicije.

Sarajevska konferencija naslovljena "Regulacija medijske koncentracije i pluralizma"

("Media Concentration and Pluralism Regulation"), u cijelosti je podrĹľala zaključke i preporuke Savjeta Evrope i SEENPM sa Bledske konferencije, odrĹľane od 11-12. juna ove godine, gdje se u cilju zaštite medijskog pluralizma i razvoja medijskog trĹľišta, posebno apostrofira nuĹľnost aktivnog ukljuèenja drĹľavnih organa i institucija, relevantnih institucija medijske zajednice, kao i predstavnika civilnog društva i nevladinog sektora. To je upravo u duhu našeg zalaganje za komplementarnost na crti - regulacija, deregulacija i samoregulacija medija.

Napomena: Zbornik radova "Vlasništvo nad medijima i njegov uticaj na nezavisnost i pluralizam medija" ("Media Ownership and Its Impact on Media Independence and Pluralism"), je objavljen na engleskom jeziku u tvrdom povezu i u elektronskoj verziji. Kontaktirati: Brankica Petkovic, Mirovni institut, Ljubljana, tel. + 386 1 234 77 20, ili mail: brankica.petkovic@mirovni-institut.si

Dušan Babiæ je medijski analitičar u Media plan Institutu. © Media Online 2004. All rights reserved.