|
|
 |
| |
Medijska politika i zakoni -> Crna Gora
Mediji i kleveta
ÈAK NI DIO NOVINARA NIJE ZA DEKRIMINALIZACIJU KLEVETE
16.03.2005: Vladan Miunovi
U crnogorskom novinarstvu više nema tabu tema, ali se gotovo svakoga dana u sudovima proknjiži neka nova tužba za klevetu.
Krajem prošle decenije, u Crnoj Gori su se pojavili nezavisni, privatni mediji koji su poèeli da pišu drugaèije - smjelije, otvorenije i objektivnije, ne libeæi se da otvore i ona pitanja kojima se do tada bavio jedino crnogorski nezavisni nedjeljnik “Monitor”. Nove okolnosti, meðutim, stavile su i medije i javnost pred dilemu kako uspostaviti ravnotežu izmeðu “vrijednosti u koliziji” – prava na èast i ugled i privatnost, s jedne strane, i s druge, prava na slobodu informisanja.
Istraživanje koje je u prvoj polovini januara uraðeno za potrebe Instituta za medije Crne Gore pokazalo je da je od donošenja novog Kriviènog zakonika (april 2004.) procesuirano ukupno 95 tužbi za klevetu, od èega je šest podnijeto protiv novinara. Novinar se kao tužilac pojavljuje u samo jednom sluèaju. Na osnovu dokumentacije prikupljene iz medija i nevladinih organizacija, slijedi da je od donošenja novog kriviènog zakonika protiv crnogorskih medija i novinara pokrenuto najmanje 13 postupaka za djelo klevete, a jedan je prvostepeno okonèan.
Interesantno je da na spisku tuženih medija nema ni jednog elektronskog, a od listova prednjaèi dnevnik “Dan” sa pet tužbi. Novèana kazna od 5.000 eura izreèena je, u podgorièkom Osnovnom sudu, novinaru “Monitora” Andreju Nikolaidisu koga je tužio poznati filmski režiser Emir Kusturica. Taj proces je pokrenut i voðen po novom kriviènom zakoniku. Po novim zakonskim odredbama izreèene su još tri kazne u postupcima zapoèetim prije stupanja na snagu novog kriviènog zakonika. Dnevnik “Dan” je kažnjen sa 6.000 eura po tužbi pomoænika crnogorskog ministra unutrašnjih poslova za državnu bezbjednost koji je tražio 50 hiljada eura za pretrpljene duševne bolove. šef tajne policije dobio i 7.000 eura u postupku koji je poveo protiv firme “Milenium”, osnivaèa veæ ugašenog dnevnika “Publika”. Po novom zakonu, kazna od 14.000 eura izreèena je i u procesu koji je protiv dnevnika “Dan” i urednika tog lista Danila Vukoviæa pokrenuo crnogorski premijer Milo Ðukanoviæ.
Prema ovom istraživanju, prosjeèna dužina trajanja prvostepeno okonèanih sudskih procesa za klevetu, pokrenutih nakon donošenja novog kriviènog zakonika, bila je 124 dana ili oko èetiri mjeseca.
Od trinaest postupaka za klevetu, pokrenutih u posljednjih devet mjeseci, u èetiri sluèaja podnosioci tužbe bili su nosioci politièkih funkcija (30,8 odsto), dok su u pet sluèajeva (38,5 odsto) podnosioci tužbe obièni graðani.
Osim veæ pomenutuh 13 procesa koji se vode protiv štampanih medija i novinara, pred crnogorskim sudovima je još 31 postupak zapoèet prije donošenja novog kriviènog zakonika. Od toga se 21 postupak vodi protiv dnevnog lista “Dan” i njegovih novinara, jedan protiv firme “Milenium”, izdavaèa ugašenog dnevnika “Publika”, i devet protiv dnevnika “Vijesti” za naknadu nematerijalne štete. Osamnaest postupaka protiv dnevnika “Dan” i novinara tog lista još je u toku, kao i devet parniènih postupaka za naknadu nematerijalne štete protiv dnevnika “Vijesti”.
Hotelske cijene – 40 eura dan zatvora
U novom Kriviènom zakoniku Crne Gore, koji je stupio na snagu poèetkom aprila 2004., kleveta je i dalje tretirana kao krivièno djelo. Ukinuta je, meðutim, moguænost izricanja zatvorske kazne i zamijenjena je novèanom kaznom. Minimalna novèana kazna iznosi 1.200 eura. Ukoliko osuðeni nema novca, kazna se izvršava tako što mu se za svakih 40 dosuðenih eura izrièe dan zatvora, pod uslovom da osuðeni iza rešetaka ne može provesti više od šest mjeseci.
Novim zakonom propisano je da ošteæeni može podnijeti kriviènu tužbu za klevetu tri mjeseca nakon objavljivanja klevetnièkog iskaza. U tom sluèaju, novac od novèane kazne, koju odreðuje sud, ide državi. Graðanska parnica može biti pokrenuta u periodu od tri godine nakon poèinjenog djela, a dosuðena novèana odšteta dodjeljuje se privatnom tužiocu. Krivièna tužba i graðanska parnica mogu biti pokrenute i istovremeno. Ako se u znatno bržem kriviènom postupku utvrdi da je odreðeni iskaz klevetnièki, ta presuda mora se uvažiti i u parnici. Ostaje samo da se utvrdi visina novèane odštete koja se dodjeljuje podnosiocu tužbe.
Kleveta je u novom Kriviènom zakoniku svrstana u grupu kriviènih djela protiv èasti i ugleda i regulisana je èlanom 196. koji glasi:
(1) Ko za drugog iznosi ili pronosi štogod neistinito što može škoditi njegovoj èasti ili ugledu, kazniæe se novèanom kaznom od tri hiljade do deset hiljada eura.
(2) Ako je djelo iz stava 1 ovog èlana uèinjeno putem medija ili sliènih sredstava ili na javnom skupu, uèinilac æe se kazniti novèanom kaznom od pet hiljada do èetrnaest hiljada eura.
(3) Ako je ono što se neistinito iznosi ili pronosi dovelo ili moglo dovesti do teških posljedica za ošteæenog, uèinilac æe se kazniti novèanom kaznom najmanje osam hiljada eura.
(4) Ako okrivljeni dokaže da je imao osnovanog razloga da povjeruje u istinitost onoga što je iznosio ili pronosio neæe se kazniti za klevetu, ali se može kazniti za uvredu (èlan 195), ako su ostvareni uslovi za postojanje tog djela. Gonjenje za klevetu preduzima se po privatnoj tužbi, navodi se u Zakoniku.
Crnogorski novinari i pravnici koji se bave medijima razlièito razmišljaju o "dekriminalizaciji" klevete u crnogorskom pravnom sistemu. Oni razlièito tumaèe i preporuku Savjeta Evrope da teret dokazivanja treba, u principu, da bude posao tužioca. Advokat Nikola Martinoviæ smatra da je naèelo da je teret dokazivanja obaveza tužioca u sluèaju kriviènog djela klevete obrnuto. On ocjenjuje da je i stav EU istovjetan: Princip se mora poštovati, ali princip trpi izuzetak upravo kod klevete.
- To nije zbog neèije volje, veæ je rijeè o logièkom pitanju, jer ako bi bilo ostavljeno da je teret dokazivanja na tužiocu, onda bi tužilac imao zadatak da dokazuje neistinu. Logièno je da je nemoguæe dokazati neistinu. Samo u kriviènom djelu klevete - i kod nas i u svijetu - važi premisa da okrivljeni dokazuje istinitost tvrdnje, a ne da tužilac dokazuje da je to neistina, jer je to nemoguæe, – smatra Martinoviæ.
On postavlja pitanje koliko je opravdana promjena zatvorske kazne, koja je bila predviðena prethodnim crnogorskim kriviènim zakonikom, u novèanu.
- Ta zatvorska kazna nije bila velika, a osobi osuðenoj za krivièno djelo klevete mogla se izreæi uslovna zatvorska kazna. Novim Kriviènim zakonikom Crne Gore takva moguænost nije dozvoljena. Sada minimalna kazna, za najednostavniji vid klevete, iznosi 1.200 eura. Ta kazna se kreæe do drastiènog iznosa od 14.000 eura, kada su u pitanju kvalifikovani oblici klevete. Uvjeren sam da æe praksa pokazati da æe zbog visokog iznosa kazne mnogi graðani Crne Gore, u sluèaju klevete, morati iæi u zatvor, što do sad nije bio sluèaj. Iako je po starom zakonu bila predviðena zatvorska kazna, zbog klevete niko nije išao u zatvor, a zbog ovako velikih novèanih kazni vjerujem da æe se sada iæi u zatvor, jer ljudi neæe moæi da plate, – kategorièan je Martinoviæ.
On otvara i drugu krupnu dilemu: Da li "laganje" može biti unosan biznis. U "tranzicionim vremenima" kada su sve institucije države veoma krhke i podložne korupciji, kao što je, bez sumnje, sluèaj i Crne Gore, novi bogataši preko "svojih" medija mogu plasirati neistinu koja æe ih koštati nekoliko hiljada eura, ali bi, na drugoj strani, na osnovu takve informacije mogli ostvariti višestruko veæu dobit.
- Sa ovolikim novèanim kaznama napravljena je apsolutna segregacija izmeðu ljudi koji imaju novca, i onih koji ga nemaju. Stimulisani su ljudi koji imaju novca da vrše krivièna djela klevete. Anulirano je jedno naèelo kriviènog zakonodavstva koje se tièe takozvanog specijalnog sticaja. Neka neko izvrši sto puta krivièno djelo klevete, ne možete ga kazniti više nego novèanom kaznom. Ako ima novca, to mu se isplati. A, zbog crnogorskog mentaliteta vrlo èesto može da se desi da to plaæanje predstavlja cijenu neèije èasti, pa da je ta kazna uvreda za onoga za kojeg smo dokazali da mu je iznijeta neistina i povrijeðeno neko pravo – navodi Martinoviæ.
On ukazuje na jedan zaboravljeni institut u crnogorskom pravnom sistemu, èija bi primjena pomogla da se zloupotrebama stane na put.
- Naši sudovi do sada nijesu nijednom izrekli mjeru koja je predviðena našim zakonodavstvom, a to je takozvana mjera bezbjednosti oduzimanja protivpravno steèene koristi. Èinjenica je da se od neistina koje nailaze na dobar odziv publike, od koje mediji žive, može podiæi tiraž. Vlasnicima tih medija se isplati da plate kaznu za klevetu, jer æe zaraditi mnogo više na poveæanju tiraža. Shodno krivièno-procesnom pravu, ta zarada ne može ostati ni u jednom sluèaju u džepu onoga ko je izvršio krivièno djelo, ona mora biti oduzeta.
Za razliku od Martinoviæa, predsjednik Crnogorskog helsinškog komiteta, Slobodan Franoviæ, zalaže se za punu dekriminalizaciju klevete. On smatra da važeæi crnogorski krivièni zakonik nije na nivou evropskih standarda, jer je, prema njegovom mišljenju, teret dokazivanja prebaèen na tuženog umjesto na tužioca. On tvrdi da su predviðene novèane kazne za klevetu previsoke. Ako se stave u kontekst èitavog sistema novèanih kazni, lako se dolazi do zakljuèka da je u sluèaju klevete odstupanje drastièno, ocjenjuje Franoviæ. On dodaje da klevetu treba prebaciti u sferu graðansko-pravne odgovornosti, što ne znaèi da je to manja zaštita, naprotiv.
Direktor Insituta za medije Crne Gore, Vojislav Raoniæ, se snažno protivi slanju novinara u zatvor zbog klevete, ali ocjenjuje da je ovaj nivo liberalizacije klevete, kakav je sada u crnogorskom zakonodavstvu, dovoljan i da "ne treba iæi u dodatnu dekriminalizaciju, jer to može biti kontraproduktivno".
- Jednostavno, zakoni moraju biti primjereni zemlji, sredini, mentalitetu, sudskoj praksi, kompetentnosti sudija, razumijevanju same suštine ideje prava. Naðena je prava mjera u liberalizaciji klevete, – ocjena je Raoniæa.
On nije za to da se smanjuje visina novèane kazne za ovo djelo.
- Visina kazne mora biti tolika da ozbiljno upozori i opomene da se takve stvari ne ponavljaju. Visina kazne mora biti tolika da smo sigurni da se nikome neæe isplatiti da olako blati i ruži ljude, a da pri tom ne plati za to. Takoðe, moramo uvesti i praksu koja još nije zaživjela kod nas. Naime, za klevetu treba da odgovara izdavaè, a ne novinar. Izdavaè je taj u èijim rukama je koncentrisana ekonomska i medijska moæ. Onaj ko zaraðuje novac, onaj ko stièe profit od medija, taj treba da rizikuje i sankcije – smatra Raoniæ.
Bivši tužilac i advokat, Vladan Ðuranoviæ, tvrdi da "u neku ruku, proizilazi da svako može oklevetati svakog, samo ako ima dovoljno novca da to plati". On kaže da je tu okolnost trebalo imati u vidu prilikom propisivanja kazne za ovo djelo i dodaje, da je "eliminacija kazne zatvora za klevetu, u najmanju ruku, preuranjena i da novèana kazna nije adekvatna kazna za izuzetno teške posledice koje ovo djelo može izazvati po ošteæenog, odnosno samo oklevetano lice i njegovu porodicu".
- Imam utisak da su i zakonodavac i organizacije koje su se zalagale za eliminaciju zatvorske kazne propustili da u potpunosti istraže sve okolnosti neophodne za utvrðivanje stepena društvene opasnosti ovog kriviènog djela, a samim tim i za odreðivanje vrste kazne, odnosno kriviène sankcije. Mislim da su prilièno nekritièki prihvaæene preporuke stranih organizacija i da su, kao dominirajuæi kriterijum, uzete situacije kada su se pred sudom u svojstvu tužioca našle odreðene politièke i druge javne liènosti, a kao tuženi novinari. Bez obzira na to što ovakvi postupci dobijaju najveæi publicitet, to nijesu jedini sluèajevi klevete – upozorava Ðuranoviæ.
Problem vrijednosnog suda
Meðu crnogorskim novinarima nema dileme da za neistinu treba kažnjavati, ali mimo te naèelne konstatacije još nema spremnosti da se o konkretnim, spornim sluèajevima kršenja profesionalnih i etièkih standarda progovori u novinarskom esnafu. Prije godinu formirano regulatorno tijelo, koje ima zadatak da ukaže na kršenje etièkih i profesionalnih standarada i podstakne dijalog o spornim sluèajevima, nije uspjelo u toj misiji. Zahvaljujuæi lažnoj solidarnost, ili oportunizmu, – svejedno. Ovako, sudovima je prepušteno da rješavaju sporove za klevetu i raspravljaju nedoumice koje novinarska zajednica u Crnoj Gori još nije spremna da otvori.
Novinari, gotovo bez izuzetka, otvoreno sumnjaju u kredibilitet sudova i tvrde da oni u veæini sluèajeva za klevetu sude i presuðuju neobjektivno, nestruèno i pristrasno u korist politièara, èime ogranièavaju slobodu javnog informisanja.
Pomoænik glavnog urednika lista "Dan", Danilo Vukoviæ, otkriva da je protiv ovog dnevnika trenutno u postupku više od 50 tužbi. Najviše su ih, tvrdi Vukoviæ, podnijeli premijer Ðukanoviæ, drugi funkcioneri i "ljudi bliski vlasti"
- Njihov glavni cilj je da finansijski uguše "Dan". Sudovi u Crnoj Gori su pod uticajem vlasti, o èemu svjedoèi podatak da je 99 odsto sluèajeva presuðeno u korist tužilaca, a na štetu "Dana". Koliko se, kada je rijeè o tužbama protiv našeg lista, sudi po zakonu dovoljno govori primjer tužbe protiv pokojnog glavnog urednika Duška Jovanoviæa, u vrijeme kada je on bio živ, i mene kao njegovog pomoænika. Za iste tekstove bili smo tuženi obojica, s tim što je u tužbi navedeno da ne možemo odgovarati oba, veæ æe se tokom sudskog postupka utvrditi ko je od nas dvojice odgovoran i da se tome sudi. Iako je Jovanoviæ na prvom roèištu saopštio da je on odgovoran ne samo za sporne, veæ i za sve ostale tekstove koji se objave u listu, nakon njegovog ubistva postupak je nastavljen protiv mene. I gle apsurda, odrezana je kazna od 14 hiljada eura. Sud je grubo pogazio princip da za tekstove objavljene u novinama odgovara glavni urednik, a ne pomoænik – kazao je Vukoviæ.
Rasprave o kredibilnosti i zloupotrebama crnogorskih sudova rasplamsale su se u posljednjih nekoliko mjeseci, nakon presude crnogorskom novinaru i književniku Andreju Nikolaidisu, koji mora da plati pet hiljada eura zvog vrijeðanja filmskog reditelja Emira Kusturice. Kritikujuæi Kusturièine stavove saopštene u francuskom "Figarou" o ratu na prostoru bivše Jugoslavije, Nikolaidis ga je nazvao dželatovim šegrtom, direktno aludirajuæi na Kusturièinu politièku i drugu bliskost sa režimom Slobodana Miloševiæa. Na osnovu ove presude sudije Evice Durutoviæ, u Osnovnom sudu u Podgorici, reditelj je tužio nedjeljnik "Monitor" zatraživši da mu u graðanskoj parnici isplate 100 hiljada eura!
I predsjednik Crnogorskog Helsinškog komiteta Slobodan Franoviæ tvrdi da su u Crnoj Gori ogranièavanja slobode izražavanja daleko od legitimnih i dopuštenih po meðunarodnim dokumentima, ukljuèujuæi Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, a rad sudova vidi kao glavni problem. O suðenju Andreju Nikolaidisu, Franoviæ kaže da je Crnogorski helsinški komitet veæ u startu, prije izricanja presude, utvrdio da to suðenje nije bilo u skladu sa meðunarodnim standardima.
- Postoji osnovana sumnja da sudovi u Crnoj Gori otvorenim zloupotrebama ogranièavaju slobodu izražavanja da bi se izvršila kontralustracija, da bi se sprijeèila slobodna diskusija o tako važnim temama kao što je suoèavanje sa prošlošæu. Mi imamo razumnu i opravdanu sumnju da su presude koje se tièu suðenja, koja su u toku, u funkciji kontralustracije, a tu smo uvrstili i suðenje Kusturica protiv Nikolaidisa. Ovakvi sluèajevi imaju posebnu težinu, jer je rijeè o svojevrsnom suoèavanju sa prošlošæu. Sve institucije u našem društvu i državi imaju obavezu da omoguæe slobodnu diskusiju o tako važnoj stvari kao što je suoèavanje sa prošlošæu. Treba primijeniti meðunarodne standarde koji se odnose na slobodu izražavanja, prije svega na javne liènosti. Kada neka javna liènost iznosi u javnosti svoja politièka i druga gledišta, koja se ne tièu privatnih stvari, onda postoji standard gdje su granice dopuštene kritike znatno šire nego kada su u pitanju obièni graðani. Ovdje je režiser Kusturica kritikovan zbog njegove politièke aktivnosti. Nema govora da je napadnuta njegova privatnost. Sudovi ne smiju biti upotrijebljeni da bi se zaustavila kritika bilo èijih politièkih aktivnosti. U sporu Kusturica-Nikolaidis sud je postupio potpuno suprotno standardima. U ovom sluèaju rijeè je o ozbiljnom napadu na slobodu izražavanja. Tužba koja je sada podignuta za nadoknadu štete protiv "Monitora" je istog karaktera i u istoj funkciji, – kategorièan je Franoviæ.
On ukazuju da pisana presuda Nikolaidisu još nije dostavljena, iako je izreèena prije èetiri mjeseca. Franoviæ tvrdi da to nije jedini takav sluèaj. Za Franoviæa je ovakva praksa crnogorskih sudova dokaz ogranièavanja slobode izražavanja i s njom povezane slobode za nelegalnu politièku represiju u odnosu na slobodu mišljenja. A to se, kako kaže, ni u jednoj varijanti ne smije kažnjavati.
- I ovdje je rijeè o razumnoj sumnji da je u pitanju zloupotreba kriviènog prava. To je nelegalno i nelegitimno ogranièavanje slobode izražavanja, u ovom sluèaju, vjerovatno, politièki motivisano. Danas imate niz sluèajeva u politièkom vrhu èija su suðenja okonèana uz usmenu presudu, ali se na pisanu, pravosnažnu još èeka – tvrdi Franoviæ.
Za glavnog urednika "Monitora", Esada Koèana, ovaj sluèaj je paradigmatièan, zato što se na osnovu njega može pratiti kako stvari izgledaju posmatrane iz ugla profesionalnih standarda i etièke obaveze, kako to izgleda u jednom nesreðenom društvu kada “institucija, koja bi trebalo da štiti prava, odreðuje mjeru ponašanja novinara”.
- Kad bi se desio požar i kad moj novinar koji pokriva požare ne bi pokrio taj dogaðaj u kojem je, recimo, ozlijeðeno jedno dijete, bio bi kažnjen. U “Figarou” se pojavio intervju Emira Kosturice u kome on iznosi vlastiti vrijednosni sud. Na pitanje: “Da li ste vi promijenili svoj stav o ratu”, Kusturica odgovara: ”Ne, naprotiv, ja i dalje smatram da su rat u Bosni proizveli Amerikanci i Alija Izetbegoviæ”. U skladu sa profesionalnim standardom, onako kako ga ja tumaèim, kolumnista “Monitora” koji ne bi na tu vrstu moralnog požara reagovao, ne bi mogao biti kolumnista u “Monitoru”. Emir Kusturica, reditelj, a ne struènjak za strategije, iznio je vlastiti vrjednosni sud o tome što ga je pitao “Figaro”, znajuæi da on kao javna liènost ima uticaj na javno mnjenje. Na to reaguje “Monitor” - vrijednosnim sudom o vrijednosnom sudu. U tekstu ne postoji identifikovanje nijedne druge èinjenice osim one da je Emir Kusturica bio Miloševiæev “kum”, pri èemu je kvalifikovan Miloševiæ kao dželat. U ovom sluèaju jedna jedina taèka možda bi mogla da bude sporna - je li Miloševiæ dželat ili nije dželat. Sve drugo su vrijednosni sudovi. O držanju Emira Kusturice objavljene su fotografije i serije tekstova. Da li smo mi mogli išta drugo, na osnovu èinjenica koje su nama ostale na raspolaganju, zakljuèiti osim da je Emir Kusturica podržavao srpsku politiku. Da li je iko, na osnovu fotografije Emira Kusturice sa šefom Miloševiæeve tajne policije - i to fotografije koja nije snimljena tajno - mogao da pomisli i izvuèe drugi zakljuèak osim onoga kako je zakljuèio Nikolaidis, – pita Koèan.
Voða radne grupe koja je pisala važeæe medijske zakone u Crnoj Gori i koji su dobili komplimente stranih eksperata, Abaz Beli Džafiæ, ocjenjuje da sluèaj Kusturica-Nikolaidis pokazuje “opštu nepismenost pravosudnih organa u Crnoj Gori za nešto što se zove praksa Evropskog suda za ljudska prava”.
- Ova država nije prihvatila samo evropsku konvenciju, ona je prihvatila i precedente, prihvatila je praksu Evropskog suda za ljudska prava, prihvatila je da ta praksa obavezuje sudove i sudije u Crnoj Gori. U svim dosadašnjim procesima za klevetu, samo jedan sudija u Crnoj Gori se pozvao na evropsku konvenciju i na praksu Evropskog suda za ljudska prava. Oèigledno je da sudija koji je osudio Nikolaidisa nikad nije proèitao ništa od evropske sudske prakse. Jer, da je proèitao, shvatio bi da æe ova presuda biti veoma interesantna za Evropski sud za ljudska prava, – naglašava Džafiæ.
Sudija o kome govori Džafiæ je sudija Osnovnog suda u Podgorici Zoran Pažin, koji je presudio u korist novinara u sporu politièar Harun Hadžiæ protiv novinara Marka Ðonoviæa, pozivajuæi se, pritom, na praksu Evropskog suda za ljudska prava.
Advokat Vladan Ðuranoviæ ukazuje da u sudskim procesima po tužbama javnih liènosti protiv novinara treba uspostaviti balans izmeðu dva jednako legitimna interesa: da javnost bude adekvatno informisana i da se zaštite èast i ugled, odnosno privatnost i porodièni život svake liènosti.
- Pred sudovima je veliki zadatak da u ovakvim situacijama utvrðuju da li se može raditi o kleveti. Èesto, granice nijesu jasne i vidljive, i potreban je veliki napor da se sluèaj sagleda i da se utvrdi da li se radi o ozbiljnom novinarskom tekstu u kojem se istražuju ili kritikuju pojave ili pojedinci ili o tvrdnjama koje se mogu podvesti pod klevetnièku izjavu. Mediji moraju imati slobodu da istražuju pojave i objavljuju informacije, bez straha da æe zbog toga biti izloženi sudskoj odgovornosti. Meðutim, što se više šire granice medijskih sloboda, moraju se širiti i granice odgovornosti i to ne samo s apsekta kriviènog prava, nego i sa aspekta morala, standarda, itd., – kaže Ðuranoviæ.
On smatra da bi se moglo razmisliti o tome da se za krivièno djelo klevete, kada je rijeè o javnim liènostima, na njihovu štetu suze granice kriviène odgovornosti, i to kada je to u vezi sa njihovom funkcijom ili pozicijom u javnosti.
- Mislim da ne bi bilo nemoguæe da se taj krug liènosti ili aktivnosti definiše zakonom. Tako bi se izbjegao razgovor - zatvor za klevetu: da-ne, a rasprava fokusirala na raspravu o potrebama: zadovoljiti potrebe i interese prava na informaciju i zadovoljiti potrebe i interese prava na privatnost, porodièni život i zaštitu èasti i ugleda, – istièe Ðuranoviæ.
I Slobodan Franoviæ se zalaže za pojaèanu zaštitu "obiènih graðana", ali ljudi koji se bave politikom - javne liènosti, zbog te èinjenice moraju da trpe više.
Vladan Miæunoviæ je urednik u nedjeljnom izdanju nezavisnog dnevnika Vijesti
Tekst je napravljen u okviru projekta Medijska spoticanja u vremenu tranzicije koji podržava Mreža za profesionalizaciju medija jugoistoène Evrope (SEENPM), a izvodi Media plan institut Sarajevo sa partnerskim organizacijama – Medija centar Beograd, Albanski medijski institut Tirana, Internacionalni centar za edukaciju novinara Opatija, Makedonski institut za medije Skopje i Crnogorski medijski institut Podgorica. Svi tekstovi æe krajem aprila biti dostupni u knjizi na engleskom i bosanskom/srpskom/hrvatskom jeziku.
|
|
|
|
|
|
 14.09.2007 Crna Gora
27.06.2005 Crna Gora
04.05.2005 Crna Gora
05.01.2005 Crna Gora
|
|
|
