Novosti o medijima

Novinarstvo i demokratija Mediji u tranziciji

Novosti o medijima su petnaestodnevni servis koji govori o medijskoj situaciji u BiH, najvažnijim medijskim događajima, medijskoj legislativi, odnosu medija sa državom i međunarodnom zajednicom....

Pretplata na Novosti o medijma

S A Z E T A K

Broj 49, Serija I

Sarajevo, 10. januar 2000.


 ¨      Javni RTV servisi

Vecina rokova probijena

Tridesetog jula prosle godine Visoki predstavnik medjunarodne zajednice Karlos Vestendorp donio je odluku o restruktuiranju javnog rtv servisa u Bosni i Hercegovini. Odluka, koja ima uporiste u Dejtonskom mirovnom sporazumu, dosla je kao reakcija na neodgovorno ponasanje lokalnih politicara i organa vlasti da zakonski regulisu sistem javnog radio i televizijskog emitovanja u entitetima i drzavi. Ali, kao da se energicnost Visokog predstavnika, izrazena u vrlo tijesnim rokovima za implementaciju ove odluke, ponovo topi u rezistenciji lokalnih faktora i kontroverzama sa kojima se svaki cas sukobljavaju ljudi zaduzeni da uspostave novi sistem.

Vecina rokova koje je zadao Visoki predstavnik nije ispostovana.

¨      Monitoring televizije

Dnevni dogadjaji diktiraju izbor tema

Koliko je ekonomska problematika prisutna u medijima u Bosni i Hercegovini? Tragajuci za odgovorom Media plan Institut Sarajevo je u proslom broju objavio monitoring dnevnih novina u BiH posebno akcentirajuci zastupljenost i nacin obrade ekonomskih tema. U ovom broju objavljujemo monitoring centralnih informativno-politickih emisija televizijskih kanala u Bosni i Hercegovini koji je radjen od 21. do 27. decembra 1999. godine. Posmatrani su Dnevnik Televizije BiH (TVBiH), Dnevnik Televizije Republike Srpske (TVRS) i TV Info OBN-a (TVOBN). Precizno je utvrdjeno koliko su ekonomske teme prisutne u pomenutim emisijama. Radi realnijeg sagledavanja zastupljenosti ekonomskih tema u ovim emisijama, njihov broj je kompariran sa ukupnim brojem emitovanih priloga, ne racunajuci meteorolosku prognozu i sportske priloge. Evo do kakvih rezultata smo dosli:

¨      Izvjestaj Ombudsmena o zakonskom regulisanju klevete i uvrede u Federaciji BiH

Izigrana Vestendorpova namjera

Tri Ombudsmena Federacije BiH Branka Raguz, Vera Jovanovic i Esad Muhibic su 22. decembra Parlamentu i Vladi Federacije BiH uputili opsezno elaboriran zahtjev za preinacavanjem sadasnjih zakonskih rijesenja na polju klevete i uvrede u medijima, smatrajuci ih prijetnjom slobodnom radu novinara. Institucija Ombudsmena Federacije BiH je osnovana neposredno nakon stvaranja ovog entiteta 1995. i ima korektivnu ulogu naspram vlasti u Federaciji BiH. U Ustavu Federacije BiH stoji da "Ombudsmen moze, u bilo koje vrijeme, podnijeti posebne izvjestaje nadleznom federalnom, kantonalnom, opcinskom ili medunarodnom tijelu. Domace ustanove duzne su odgovoriti u roku koji odredi Ombudsmen". Medjutim, bar kada je dosadasnja praksa u pitanju, odluke Ombudsmena su cesto bile ignorirane od strane vlasti, a neke njihove primjedbe u vezi ostvarivanja ljudskih prava, izuzev javnog objavljivanja, nisu imale veci znacaj. Jedan od razloga “nemoci” ovih “cuvara ljudskih prava” je sto oni nisu posjedovali efekisan mehanizam za ostvarenje svojih odluka.

Ipak, kako medjunarodna zajednica sve vise pod kontrolu stavlja kljucne segmente bh drustva, jasno je da ce primjedbe Ombudsmena imati njenu sve jacu i konkretniju podrsku. Stoga ne treba da cudi da su ove primjedbe, osim organima zakonodavne i izvrsne vlasti u Federaciji, poslane i OHR-u, OSCE-u i IMC-u (Nezavisna komisija za medije), dakle medjunarodnim organizacijama koje imaju ovlastenja preinacavanja i nametanja kljucnih odluka u BiH.

Uz neznatne novinarske intervencije objavljujemo izvjestaj Ombudsmena.  

Nacrt u parlamentarnoj proceduri

Koristeci se svojim ovlastenjima, Visoki predstavnik medjunarodne zajednice u BiH Karlos Vestendorp je 30. jula 1999. godine objavio "Odluku o slobodi informisanja i ukidanju krivicnih kazni za uvredu i klevetu". Istom odlukom on je zahtijevao od oba entiteta da "pod vodjstvom Ureda visokog predstavnika usvoje neophodne zakone kako bi u gradjanskoj parnici uspostavili pravne lijekove za klevetu, uvredu i verbalnu klevetu, u skladu sa Evropskom konvencijom o zastiti ljudskih prava i osnovnih sloboda…" i za taj zadatak postavio rok "najkasnije do 30. decembra 1999. godine". U obrazlozenju ove odluke Visoki predstavnik je zakljucio da "postojanje i primjena ovih odredbi ima obeshrabrujuci uticaj na novinarske slobode u BiH".

U medjuvremenu, 11. novembra 1999. godine, Ured visokog predstavnika i OSCE misija u BiH formirali su savjetodavnu grupu za zakonsko regulisanje klevete i slobode informisanja. U ovoj grupi se, kako pise u Odluci, nalaze predstavnici vlade, lokalni i medjunarodni eksperti, te predstavnici OHR, OSCE i IMC. Grupa je dosad odrzala nekoliko sastanaka, ali dosad nije objavila svoje prijedloge.

Na kraju, na redovnoj sjednici Vlade Federacije BiH, 16. decembra, usvojen je Nacrt zakona o naknadi stete prouzrokovane klevetom i uvredom i, kako je objavljeno u stampi, kao Prijedlog zakona upucen Parlamentu Federacije BiH na usvajanje po skracenom postupku.

Kleveta i uvreda u nasoj praksi

Kleveta i uvreda u stampi (pod ovim pojmom podrazumijevamo sve vrste medija, pisane i elektronske) u zakonskim propisima dosad su regulisani u Krivicnom zakonu, kako starom, tako i u novom (clanovi 213. do 220. KZ), koji je na snazi od decembra 1998. godine. Za ova krivicna djela predvidjena je mogucnost izricanja kazne zatvora u trajanju od cak - tri godine ("Ako je ono sto se neistinito iznosi ili pronosi takvog znacaja da je dovelo ili moglo dovesti do teskih posljedica za ostecenog…", clan 213., stav 3, kao i clan 215., stav 3).

I novi je zakon, kako se vidi, naslijedio, ako ne cjelinu, bar dio pristupa ovim krivicnim djelima iz prethodnog komunistickog sistema vlasti. U formulaciji krivicnog djela klevete i uvrede u Krivicnom zakonu ("ko za drugog iznosi ili pronosi nesto neistinito…", ili "ko uvrijedi drugog…") prakticno je ostavljena mogucnost sudjenja cak i za tzv. delikt misljenja ("nesto neistinito"), posto nije precizirano da se moze voditi postupak iskljucivo zbog pogresnih ili laznih cinjenica, a ne i zbog iznosenja vrijednosnih sudova (misljenja i komentara). Drugo, kao tezak oblik krivicnog djela, sa predvidjenom kaznom od tri mjeseca do tri godine, navodi se u ovim clanovima KZ i povreda ugleda "Bosne i Hercegovine ili Federacije, njihovih zastava, grba ili himne" i takodje "konstitutivnih naroda i ostalih koji zive u BiH", sto je takodje preuzeto iz starih zakona. Trece, jos je veci anahronizam to sto se za krivicna djela protiv casti i ugleda (iz clanova 213. i 214., s pozivom na clan 219.) "ucinjenih prema drzavnom organu ili prema sluzbenoj ili vojnoj osobi u vezi sa njihovim sluzbenim radom" eventualno krivicno gonjenje preduzima po sluzbenoj duznosti.

Pored krivicnog postupka, po pozitivnim propisima moguce je i danas voditi parnicni postupak za naknadu nematerijalne stete u slucaju povrede casti i ugleda (kleveta i uvreda). Medjutim, ta se zakonska mogucnost u gradjanskom postupku dosad veoma rijetko koristila kad su u pitanju kleveta i uvreda putem stampe. Osobe, koje su smatrale da su njihova prava povrijedjena, gotovo bez izuzetka su insistirale na krivicnom postupku i samo rijetko, nakon krivicnog postupka, u slucaju povoljnog ishoda za tuzitelja, pokretale su i parnicni postupak za nadoknadu nematerijalne stete. U ovoj godini zabiljezen je samo jedan slucaj u kojem ostecena stranka nije ni pokretala krivicni postupak, vec samo parnicni, i u prvostepenoj presudi dobila nadoknadu nematerijalne stete u iznosu od 20.000 KM od jednog sarajevskog dnevnika (Vecernje novine). Tu je presudu Opstinski sud I u Sarajevu donio 27. septrembra 1999. godine.

Posto vecina medija u Federaciji imaju sjediste u centralnim sarajevskim opstinama (Stari Grad i Centar) posluzicemo se podacima nadleznog suda (Opstinski sud I u Sarajevu) za kratki pregled sudske prakse. Prema evidenciji ovog suda, tokom 1997. i 1998. godine ukupno je bilo 56 predmeta za krivicna djela klevete i uvrede (iako u analizi nisu razdvojeni predmeti koji se odnose na stampu od ostalih, cinjenica je ipak da se vise od 80 posto odnosi na tuzbe protiv novinara i urednika). U 1999. godini, protiv novinara i njihovih (glavnih) urednika podignuto je osam novih tuzbi, sa jos sedam predmeta koji su preneseni iz prethodnih godina. Prvostepenom presudom od novih predmeta zavrsen je samo jedan, izricanjem uslovne osude glavnom uredniku tjednika Slobodna Bosna. Ta je prvostepena presuda donesena 23. juna 1999. godine, dakle 38 dana prije odluke Visokog predstavnika Karlosa Vestendorpa. Dva krivicna postupka protiv novinara i urednika, koji su pokrenuti ove godine, okoncani su obustavom. Ostali su u toku. Krivicni postupci protiv novinara iz prethodnih godina takodje su jos u toku, a prvostepenim presudama pocetkom godine zavrsena su samo tri (jedna oslobodjajuca i dvije uslovne osude). Prema evidenciji ovog suda, dosad je najvise tuzbi (13) upuceno protiv glavnog urednika tjednika Slobodna Bosna i glavnog urednika tjednika Dani.

U najvecem broju slucajeva tuzioci su politicke i javne licnosti i sluzbene osobe. Medju novim predmetima nalazi se i jedan u kojem optuzeni nije ni domaci novinar, ni domaci medij, vec strani - novinar Kris Hedzis (Cris Hedges) i list Njujork tajms (New York Times).

Veliki broj krivicnih postupaka protiv novinara i urednika koji se, generalno govoreci, "razvlace" i po nekoliko godina, predsjednik Opsinskog suda I u Sarajevu - govoreci narocito o posljednjih sest mjeseci – tumaci "nastojanjem da sudsku praksu uskladi sa odlukom Visokog predstavnika".

Kleveta i uvreda u stranoj praksi

U clanu 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima istice se da "svako ima pravo na slobodu izrazavanja" i da "ovo pravo ukljucuje slobodu imanja misljenja i primanja i saopstavanja obavjestenja i ideja bez mijesanja javne vlasti i bez obzira na granice". Pravo na slobodu izrazavanja nije samo jedan od ugaonih kamena demokratije, vec je i preduslov za uzivanje mnogih drugih prava i sloboda zajamcenih u Evropskoj konvenciji. U stavu 2 Konvencije istice se da "koristenje ovih sloboda podrazumijeva duznosti i odgovornosti" i navodi da se ono (pravo) "moze podvrgnuti ogranicenjima ili kaznama propisanim zakonom i potrebnim u demokratskom drustvu u interesu zastite ugleda ili prava drugih…" (kleveta i uvreda).

Premda su u vecini evropskih zemalja kleveta i uvreda i danas ostali u krivicnim zakonima, prema podacima organizacije "Article 19" (clan 19.), u posljednje dvije decenije niti jedna osoba u zapadnoj Evropi nije poslana u zatvor zbog klevete i uvrede. Smatra se da je izricanje zatvorske kazne za ova djela krajnje ponizavajuce i neprimjereno demokratskom drustvu. "Evropski sud za ljudska prava jasno je iskazao svoje glediste u nizu presuda da pojedinci imaju siroka prava kritizirati politicke vodje, javne duznosnike, vlade i drzavne institucije i da zbog toga mogu biti kaznjeni samo onda ako je njihova kritika cinjenicno lazna ili pretjerano uvredljiva. Cak i kada prekorace zakonom dozvoljene granice govora, svaka kazna mora biti razmjerna uvredi. Evropski sud je jasno rekao da uglavnom nije prihvatljivo i prikladno da zemlje clanice Vijeca Evrope osudjuju ljude na zatvorske kazne zbog kritike vlade, javnih institucija i duznosnika." ("Prirucnik o slobodi javne rijeci", London, Zagreb, 1993.-1998.) Evropski sud za ljudska prava uspostavio je i odredjene kriterije i nacela od kojih su, sto se stampe tice, najbitniji sljedeci: posebna sloboda stampe u komentiranju pitanja od politickog i drugog javnog interesa; granice prihvatljive kritike sire su kada se odnose na vladina tijela i politicke licnosti nego kada se odnose na privatne osobe; od optuzenih se ne smije traziti da dokazuje istinitost vrijednosnih sudova, niti izjava koje odrazavaju javno mnjenje ili navode koji se temelje na glasinama ili izjavama drugih. Evropski sud je utemeljio pravilo da politicari moraju podnositi veci stepen kritike nego drugi pojedinci. Sudovi u SAD su dodatno istakli da pojedinac koji se opredijelio da obavlja javnu sluzbu "mora prihvatiti nuzne konsekvence - da ce biti pod budnijim okom javnosti nego sto bi inace bio". Vrhovni sud SAD je takodje odlucio da - ako javni duznosnici podizu tuzbu zbog klevete - "moraju dokazati ne samo laznost navodnih klevetnickih izjava, vec takodje i stvarnu zlonamjernost", tj. da je tuzeni objavio neistinitu informaciju iako je znao da je lazna, ili je to ucinio zbog grube nepaznje. U Francuskoj se novinar moze odbraniti ako moze dokazati dobru vjeru, tj. da je pazljivo postupao, provjerio cinjenice, ili pokusao doci u dodir sa zainteresovanom osobom. Evropski sud je takodje podvukao da je nuzno razlikovati cinjenice od vrijednosnih sudova. "Postojanost cinjenica moze se dokazati, a istinitost vrijednosnih sudova nije podlozna dokazivanju… Zahtjev da se dokaze istinitost vrijednosnih sudova nije moguce ispuniti i on krsi samu slobodu misljenja."

Bosni i Hercegovini je najslicnija zakonska regulativa i sudska praksa u Republici Hrvatskoj. Ali, premda Kazneni zakon RH predvidja mogucnost kaznjavanja novinara zatvorom zbog povrede casti i ugleda pojedinca, dosad nije izrecena nijedna osuda na kaznu zatvora. Postupci su najcesce zavrsavani mirenjem stranaka, obustavom i u nekoliko slucajeva izricanjem uslovne osude. U parnicnom postupku, medjutim, zabiljezeno je nekoliko desetina prvostepenih i pravomocnih presuda o naknadi nematerijalne stete, od kojih su vecina izuzetno visoke i predstavljaju realnu prijetnju slobodi stampe. Slicna praksa postoji i u Srbiji, u kojoj se sudjenja zbog navodne klevete i uvrede koriste kao sredstvo gusenja slobodnih medija (pretjerano visoke novcane kazne i slicno).

Nove mjere i njihove posljedice

Odluka Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini "o slobodi informisanja i ukidanju krivicnih kazni za uvredu i klevetu", objavljena 30. jula 1999. godine, sama po sebi je protivrjecna i nedosljedna. Njome je, kako se vidi iz prvog stava, prakticno ukinuta samo zatvorska kazna (predvidjena u clanovima 213. do 220. Krivicnog zakona Federacije BiH), ali nisu ukinuta i sama krivicna djela! Na osnovu te nedosljednosti, sudovi su nasli prostor da i nakon odluke Visokog predstavnika - koji ima pravo da donosi obavezujuce odluke - nastave praksu sudjenja u krivicnom postupku iako je to ocigledno suprotno intencijama i odluci Visokog predstavnika. Nacrt zakona o naknadi stete prouzrokovane klevetom i uvredom, koji je utvrdila Vlada Federacije BiH 16. decembra, koji bi trebalo da bude zamjena za ukinute kazne u krivicnom postupku, ne predstavlja dobru osnovu za uspostavu balansa u ohrabrivanju slobode izrazavanja i slobode stampe i istovremeno zastite casti i ugleda bilo kojeg gradjanina ove zemlje. Vlada je imala osnov za ovu inicijativu u samoj Odluci Visokog predstavnika, kao i u ustavnim ovlastenjima, ali - po nasoj ocjeni - Nacrt zakona je u sadasnjem obliku neprihvatljiv i treba pretrpjeti nekoliko izmjena. Prvi je nedostatak to sto nema preciznije formulacije o tome sta se podrazumijeva pod pojmovima klevete i uvrede. U clanu 2. Nacrta kaze se da se "pod klevetom podrazumijeva iznosenje ili prenosenje neceg neistinitog o odredjenoj osobi putem stampe…" Sta znaci "neceg neistinitog"? Neistinitih cinjenica, ili neistinitog misljenja? Moralo bi se precizirati da se to odnosi samo na iznosenje neistinitih cinjenica (podataka i tome slicnog), jer sadasnja formulacija dozvoljava mogucnost sudjenja i za tzv. delikt misljenja (prema odluci Evropskog suda za ljudska prava, nezakonito je traziti dokazivanje istinitosti nekog misljenja). Ista primjedba vrijedi i za formulaciju uvrede ("upotreba uvredljivih izraza kojima se vrsi napad…"). Druga se primjedba odnosi na mogucnost dvostrukog kaznjavanja – i novinara i izdavaca. U clanovima 3, 4. i 5. predvidjeno je, naime, da ce ostecenom stetu nadoknaditi (u razlicitim iznosima) kako novinar, kao autor teksta, tako i izdavac. Dvostruko kaznjavanje nece podstaci vecu odgovornost stampe - sto bi eventualno mogla biti namjera predlagaca zakona - nego ce, naprotiv, povecati autocenzuru novinara i jos vise ograniciti slobodu stampe u cjelini. Treca i, svakako, najvaznija primjedba odnosi se na predvidjene kazne (naknade stete) koje se krecu u takvim iznosima koji su apsolutno iznad materijalnih mogucnosti i novinara i stampe (u rasponu od 2.000 do 10.000 KM za novinare i od 20.000 do 100.000 KM za izdavace). Visina ovih nadoknada predstavlja stvarnu prijetnju slobodi stampe i podsticaj novinarskoj autocenzuri. Na osnovu ovih iznosa postavlja se pitanje sta je u stvari cilj zakona - podsticanje ili ogranicavanje medijskih sloboda, sluzenje javnosti ili cenzuriranje javnosti, pomoc (u uspostavi odgovornosti medija) ili prijetnja opstanku medija, pravicno obestecivanje eventualno ostecenih osoba ili (za nase uslove) njihovo bogato nagradjivanje…

Preporuke Ombudsmena Federacije

Imajuci u vidu potrebu institucionalnog ohrabrivanja slobode izrazavanja i slobode stampe, s jedne strane, i potrebu uskladjivanja propisa u Federaciji Bosne i Hercegovine sa medjunarodnim standardima u ovoj oblasti, s druge, Ombudsmeni Federacije preporucuju potpuno ukidanje krivicnih djela klevete i uvrede (clanovi 213. do 220. KZ), a ne samo zatvorske kazne.

U zahtjevu Ombudsmena se kaze: podrzavamo usvajanje zakona o gradjanskom postupku o naknadi stete, s time da se odredbe o tome sta se podrazumijeva pod pojmovima klevete i uvrede formulisu u skladu sa Evropskom konvencijom o zastiti ljudskih prava i tumacenjem Evropskog suda za zastitu ljudskih prava. U ovom zakonu treba potpuno izostaviti mogucnost kaznjavanja novinara, odnosno autora teksta, i ostaviti mogucnost trazenja naknade stete iskljucivo od izdavaca, odnosno osnivaca - za radio stanice i televizije (svedski model). Na ovaj ce se nacin znatno povecati odgovornost izdavaca i osnivaca i novinari osloboditi pritiska autocenzure. U parnicnom postupku, u dijelu koji se odnosi na stampu – uvesti instituciju porote (od dva ili cetiri clana). Uz profesionalnog sudiju, aktivno ucesce gradjana predstavlja dodatni zastitni elemenat slobode informisanja (takodje svedski model). Posto svrha ovog postupka treba biti utvrdjivanje istinitosti cinjenica i njihovo publikovanje, smatramo da se u clanu 8. Nacrta treba utvrditi obaveza stampe da na istom mjestu objavi presudu u cjelini ili u izvodima (u Nacrtu zakona stoji fakultativna mogucnost), osim ako ostecena strana insistira da se to ne ucini. Objavljivanje presude u cjelini ili u izvodima, u principu predstavlja najvecu satisfakciju ostecenoj strani i ujedno najbolniji udarac ugledu odredjenog medija. Sto se tice visine naknade nematerijalne stete, predlazemo da se razmotri jedna od ove dvije mogucnosti: prva - da se ona ogranici na simbolican iznos od recimo 1 KM (nije svrha obestecenja novac, vec utvrdjivanje istine i njeno publikovanje koje takodje podize odgovornost stampe i ujedno utice na njen javni kredibilitet) ili, druga - svodjenje naknade na razumne iznose. Ako prva varijanta ne dobije podrsku, smatramo da se naknada mora ograniciti na 1.000 do maksimalno 3.000 KM za izdavaca, odnosno osnivaca, sto bi priblizno odgovaralo standardu zivota u sadasnjoj ekonomskoj i socijalnoj situaciji u Federaciji.

¨      Internet

Kontrola Interneta – da ili ne?

Pred sudionicima Prve svjetske konferencije o Internetu i novim servisima odrzanoj pocetkom proslog mjeseca u Parizu se naslo i pitanje na koje nitko nije mogao dati decidan odgovor. Kontrolirati Internet? Nedopustivo je. Internet je za svakoga, tu svatko moze iznositi svoja misljenja i stavove i on je presudan u demokratizaciji konvencionalnih medija, a putem njih i drustva u cjelini, slozni su svi. Ali, istodobno je upozoreno i na mnoge neprihvatljive sadrzaje na Internetu: djecju pornografiju, pedofile, svodnicku prostituciju, uzgoj i prodaju droge, kriminal... S tim, za drustvo veoma stetnim posljedicama, koje prosticu iz ovih pogodnosti Interneta, treba se suociti. Treba ih sprijeciti, slozni su sudionici samita, a o tomu treba da odluce sve zemlje posebno. No, moze li se Internet kontrolirati?

¨      IMC o ponasanju medija u predizbornom periodu

Striktna pravila javnim elektronskim medijima

Nezavisna komisija za medije (IMC) je usvojila nove Smjernice za ravnopravan pristup medijima u izbornom periodu.

U smjernicama se naglasava da sve javne rtv kuce moraju obezbijediti besplatan prostor za politicke spotove svim partijama i nezavisnim kandidatima tokom izbornog perioda.

¨      Vijesti

Pocela naplata dozvola za emitovanje

Od 1. januara ove godine elektronski mediji u BiH su duzni da placaju naknadu za emitovanje Nezavisnoj komisiji za medije (IMC).

Republika – novi nedjeljnik u Republici Srpskoj

U izdanju dnevnih novina Glas srpski, 6. januara se pojavio prvi broj nedjeljnog lista Republika.

Obavjestenje citaocima: Od ovog broja Novosti o medijima vise se nece distribuirati putem poste. Novosti cemo i dalje distribuirati elektronskom putem, a sazetak ce se nalaziti na nasoj web stranici www.mp-institut.com.

   

Slusajte svojim usima!

Gledajte svojim ocima!

Mislite svojom glavom!


Pretplata na Novosti o medijma

 


Savjet Media plan Instituta

Prof.dr Muhamed Nuhić, Hamza Bakšić (Sarajevo); Perica Vučinić (Banja Luka); mr Lenart Šetinc (Ljubljana); Prof.dr Mario Plenković (Zagreb); mr Louis de la Ronciere (Paris); mr Aleksandar Todorović (Montreux); Prof. dr Slavo Kukić (Mostar); Prof.dr. Miroljub Radojković (Beograd).

Novosti o medijima- na jednom mjestu o aktuelnim medijskim događanjima u Bosni i Hercegovini
Izlazi svakog drugog ponedjeljka na engleskom i bosanskom/hrvatskom/srpskom jeziku.
Tekstovi domaćih autora objavljuju se na jeziku kojim se autor služi.
Izdaje novinska agencija
Safax
Urednik: Zoran Udovičić
Redakcija u Sarajevu: Patriotske Lige 30/III,Arhitektonski faklutet, Sarajevo;
Tel/fax:+387 71 213 078, 213 251,20 65 42,
E-mail:  safax-mp@bih.net.ba


PREŠTAMPAVANJE DOZVOLJENO UZ NAZNAKU AGENCIJE I AUTORA