|
Novosti o medijima
Novinarstvo i demokratijaMediji
u tranziciji
Novosti o medijima su petnaestodnevni
servis koji govori o medijskoj situaciji u BiH, najvažnijim medijskim događajima,
medijskoj legislativi, odnosu medija sa državom i međunarodnom zajednicom....
Pretplatom na "Novosti o medijma"
u broju 57. možete pročitati:
S A Ž E T A K
Broj 57, Serija I
Sarajevo, 2. maj
2000.
S novim vlasnicima – u kakvu buducnost?
Novim vlasnicima najstarijeg bh. dnevnog lista “Oslobodjenje” proglaseni
su: 141 radnik, direktor Salko Hasanefendic te Temin Dedic, strateski
partner iz Njemacke koji izdaje “Oslobodjenje” za inostranstvo. Umjesto
pocetnih 2,8 miliona maraka, radnici, inace jedini ucesnici na ovom tenderu,
ponudili su 4,82 miliona maraka.
Strateski investitor koji je platio gotovinsko ucesce i pomogao radnicima
da sudjeluju na tenderu namjerava i dalje investirati u novinu.
Sadasnji stampar “Vecernjih novina”, firma Alden Print iz Sarajeva,
kupila je ovaj dnevni list. Privatizacija je obavljena kroz novu
emisiju dionica u vrijednosti od pola miliona maraka, posto je iskazani
gubitak 31.12.1999. godine bio za 257.251 KM veci od ukupnog kapitala preduzeca.
“Zato sto je zabiljezeni gubitak bio veci od ukupnog kapitala
preduzeca u “Vecernjim novinama” nije postojao dionicki kapital koji bi
se mogao privatizirati. Zato je odluceno da se ide na prodaju putem nove
emisije dionica” – rekao je Zlatan Dedic, pomocnik direktora Federalne
agencije za privatizaciju.
Kupac “Vecernjih novina” obavezao se da ce pored kupovine nove emisije
dionica u vrijednosti od pola miliona maraka, pokriti gubitak od 257.251
KM, te uloziti jos 550.000 KM u informaticku infrastrukturu, sirenje dopisnicke
mreze te strucno osposobljavanje zaposlenih (uslov je bio 250.000) pored
toga, njegova obaveza je i zadrzavanje postojeceg broja radnika, njih 89
i ocuvanje principa dosadasnje uredjivacke politike. Prema uslovima iz
tendera, sva ova ulaganja moraju biti izvrsena u novcu i ona pripadaju
preduzecu.
Po izjavi direktora Alden Printa, Ede Numića, osnovni motiv za
kupovinu ovog lista bio je ekonomski. “Nas prvenstveno interesuje
dobit i sa tog stanovista ulazimo u svaki posao. U potpunosti podrzavamo
nastojanja novinara lista da bude nezavisna bosanskohercegovacka novina.
Ne zelimo da “Vecernje novine” padnu pod bilo ciji nacionalni, stranacki
ili vjerski uticaj”- objasnjava Numic.
Ocigledno je da je privatizacija bar sa psiholoskog stanovista
okoncala agoniju u koju su zapala oba lista. Stanje beznadja sada zamjenjuje
stanje iscekivanja. Preskocen je onaj psiholoski prag, koji se u zadnje
vrijeme isprijecio pred svakom produktivnom i inovatorskom idejom koja
bi nikla medju novinarima i zaposlenim radnicima. To je narocito vazno
za radnike “Oslobodjenja”, koji su postali suvlasnici svog lista.
Sto se tice nezavisnosti, iza velikih obecanja tek dolazi veliki posao
da se napravi nezavisna, kvalitetna, citana i profitabilna novina. Cini
nam se da jos nije vrijeme da se sa ovog polja definitino povuce medjunarodma
zajednica, ali jeste defitivno proslo vrijeme oslanjanja na nju bez
hvatanja u kostac sa trzistem, kakvim takvim. (Z.Udovicic)
Liberalizacija medijske sfere u BiH
Mediji i borba za moc
Nedavno odrzani lokalni izbori u BiH ukazali su na pozitivne promjene
u politickoj ali i u medijskoj sferi ove zemlje, potvrdjujuci spore, ali
sigurne procese liberalizacije. U poredjenju sa karakterom rada medija
tokom niza ranijih izbora, primjetan je pad broja zalbi na rad medija kao
i zalbi na postupke politickih partija spram medija, sto je svakako pozitivan
generalni pokazatelj o podizanju standarda funkcioniranja ovih aktera tokom
izbornih perioda.
Ovakav razvoj dogadjaja idealan je indikator sveukupne socioekonomske
i politicke situacije u zemlji. Razvoj medijske sfere od 1996. do 2000.
godine, a posebno ponasanje medija i politickih aktera tokom izbora, ukazuju
na zestoku borbu koja se vodi po dvije kljucne osovine koje predstavljaju
parametre distribucije moci u sadasnjoj situaciji u BiH:
-
tranzicija iz autoritarnog sistema vladavine ka demokratskom drustvu je
jedan od kljucnih procesa koji odredjuje cjelokupna zbivanja u zemlji,
-
proces medjuetnickog pomirenja je preduslov stabilnosti kako same BiH tako
i cijelog regiona (ESI, 1999).
Karakter sadasnjeg uredjenja BiH mozda se najbolje moze opisati kao neliberalna
demokratija (Zakaria, 1997) – sistem u kojem se vlast bira putem slobodnih
izbora, ali ne postoje mehanizmi podjele vlasti, a samim tim ne funkcionisu
ni institucije zastite prava pojedinaca spram takve, homogene vlasti. U
takvim uvjetima, vlast izabrana na izborima, i skoncentrisana u jednoj
(nacionalnoj) partiji, penetrira sve segmente zivota, potpuno zanemarujuci
prava pojedinaca kakva su inace ustavno zagarantovana u liberalnim demokratijama
zapada.
Kako je to pokazano i u izvrsnoj studiji koju je uradila Inicijativa
za evropsku stabilnost (ESI, 1999), u BiH je takav sistem vlasti doveo
do gotovo feudalnih principa raspodjele moci, gdje je kompletan mehanizam
upravljanja etnicki homogeniziranom teritorijom skoncentrisan u rukama
uskog kruga zvanicnika vladajucih partija. Kao posljedica takvih odnosa
i sami mediji su bili izlozeni gotovo potpunoj kontroli vladajucih struktura,
sto je narocito bilo vidljivo tokom i neposredno nakon rata. Medijsku scenu
BiH u tom vremenu su karakterizirali nepostojeca javna sfera i javno mnijenje,
onemogucen pristup medijima za opozicione aktere i pripadnike ‘drugih’
naroda (narocito u slucaju zvanicnih drzavnih medija), krsenje osnovnih
prava na informaciju i slobodu izrazavanja ukljucujuci i fizicko onemogucavnje
novinara zatvaranjem, napadima, unistavanjem opreme i slicno.
Stvaranje regulatornih mehanizama: 1996-1998
Kao posljedica opstih socioekonomskih i politickih uvjeta, ponasanje
najveceg broja medija tokom nacionalnih izbora 1996. i lokalnih izbora
1997. godine bilo je vrlo problematicno. Mediji su ozbiljno kompromitovali
ove izbore, nastavljajuci huskacku praksu iz ratnog perioda, dok je medijski
prostor ostao izdijeljen duz etnickih granica. Ovakva zatvorenost i iskljucivost
medija osigurala je to da su ovi izbori imali karakter etnickog popisa
stanovnistva ili cak referenduma za otcjepljenje, prije nego li demokratskog
odabira buduce vlasti BiH. Mediji su koristeni prevashodno kao generatori
straha izmedju etnickih grupa, a ne kao sredstva za prozvodnju i distribuciju
relevantnih informacija. U takvoj situaciji, sam princip glasanja bio je
sveden na iracionalni akt samoizolacije i distanciranja od ‘drugih’ etnickih
grupa i ni u kom slucaju nije imao karakter demokratskog izjasnjavanja
gradjana o buducim oblicima vlasti u zemlji. Zabiljezene su brojne pojave
krsenja predizborne sutnje, posto OSCE nije imao, ili nije mogao
iskoristiti, mehanizme za kaznjavanje prekrsitelja (Wheeler, 1996;
Media Plan Institut, 1997; Domi, 1998:12).
No ipak, tokom 1997. dolazi do prvih znacajnih pomaka ka uspostavi
odredjenih principa i mehanizama regulacije ponasanja medija u BiH. Svakako
najznacajnija akcija bila je zauzimanje repetitora SRT-a od strane SFOR-a
a zbog huskackog jezika i jezika mrznje u vezi sa lokalnim izborima 1997.
Osim toga, u toj godini su po prvi put odstranjeni kandidati sa izbornih
lista: skinuta su tri kandidata HDZ-a sa izborne liste nakon sto je HTV
Mostar odbio da se povinuje direktivama Komisije za medije. Dakle, kaznjena
je politicka stranka, a ne medij koji je djelovao kao prosti produzetak
politicke moci. Tokom izbora 1997. godine primjetan je pozitivan pomak
u nivou profesionalizma nekolicine nezavisnih medija, a narocito OBN-a,
sarajevskih dnevnih novina “Oslobodjenje” i “Vecernje Novine” i banjaluckog
dnevnika “Dnevne nezavisne novine”, koji su promovirali politicki pluralizam
dajuci dosta prostora opozicionim partijama. Ali i ovi mediji prioritet
su davali partijama iz entiteta u kojima su i sami bazirani.
Ipak se tek tokom izbornog perioda 1998. godine pocinje stvarati
efikasan regulatorni mehanizam. Komisija eksperata za medije koja je djelovala
pri OSCE-u iskoristila je svoj mandat razrjesavajuci 201 slucaj navodnog
nepropisnog ponasanja medija tokom izbornog perioda. Utvrdjeno je da su
medijske kuce vecinom slijedile Pravila i propise Privremene izborne komisije,
a doslo je i do pada utjecaja tvrdolinijasa na medije u BiH u cijelosti.
Razne stranke dobijaju pristup u medijima koji su bili pod kontrolom vlada,
sto do tada u Bosni i Hercegovini nije bio slucaj. Kandidati iz 83 politicke
stranke i nezavisni kandidati imali su pristup na oko 207 radio stanica
i na vise od 70 televizijskih stanica. Tokom te predizborne kampanje prvi
put su odrzane predsjednicke i druge debate za kandidovanje na visoke funkcije.
Moze se reci da argumentovana prezentacija kandidata, i relevantnost informacija
postaju vrlo bitni aspekti kampanje, pa su biraci su po prvi put redovno
bili informirani o svim aspektima izbornog procesa (Domi, 1998: 7-9). No,
i pored znacajnog napretka u ponasanju medija tokom izbora 1998., i dalje
je bilo slucajeva maltretiranja novinara od strane policije i vlasti sirom
BiH. Vladajuce strukture i dalje opstruiraju slobodu izrazavanja u medijima
i cesto ne postuju prava novinara da traze i prikupljaju informacije. Takodje
je uoceno da se neposredno nakon izbora mediji vracaju svojim ustaljenim
principima pristrasnog informisanja i diskriminacije opozicionih stranaka
(Domi, 1998:8).
Prema analizama Media plan instituta gradjani su bili mnogo bolje
upoznati sa uslovima procedure izbora nego sto su mogli saznati sta im
predlozeni kandidati ili stranke koje se natjecu nude iz svojih programa.
Naime, vecina stranaka zapravo i nije imala razradjene programe, vec se
biracima obracala sa uopstenim proklamacijama i ciljevima. Zato su i
mediji reprodukovali jednu anemicnu promotivnu sliku stranaka vise
manje zasnovanu na globalnim nacionalnim ili stranackim programima
i ciljevima. Ovaj problem je zapazen i na lokalnim izborima
2000. godine. U debati koja je u programu OBN emitovana u martu 2000. godine
vecina uglednih ucesnika se slozila u stavu da su izborni programi na televiziji
i radiju “dosadni”, “neinventivni” i “parolaski”.
Liberalizacija medijske sfere: izbori 2000.
Uprkos objektivnim teskocama, procesi usistemljenja regulatornih mehanizama,
i za njih vezana liberalizacija medija se nastavljaju. Prema opstem utisku
i procjenama IMC-a, tokom predizborne kampanje za lokalne izbore odrzane
u aprilu 2000. godine, elektronski mediji su se uglavnom pridrzavali Kodeksa
za izbore, a stampani su mediji posvetili veliku paznju pravilima koja
vaze u izbornom periodu, narocito onima koja se ticu perioda predizborne
sutnje. Shodno tome, broj zalbi na rad medija i aktivnosti politickih stranaka
spram medija opao je za vise od 50% u odnosu na izbore 1998. Naime, IMC
je do 7. aprila ukupno primio 86 zalbi, od cega je 35 zalbi upuceno od
strane elektronskih medija a 51 zalba od strane politickih subjekata. Vrlo
je znacajna promjena karaktera ulozenih zalbi: sami novinari u sve vecem
broju prijavljuju incidente nastale kao posljedica politickog pritiska
(OSCE BiH Izvjestaj za stampu, 7 april, 2000.).
Na osnovu ovoga moze se pretpostaviti da dolazi do daljnje institucionalizacije
regulatornih mehanizama, te da je primjetan i pomak od kaznjavanja medija
za prekrsaje ka zastiti medija od spoljnih pritisaka. Ovo bi mogao biti
indikator postupnog udaljavanja medija od politickih mehanizama moci i
kontrole, kao i naznaka procesa liberalizacije medijske sfere u cjelosti.
Vrlo je znacajan podatak da novinari u sve vecem broju koriste postojece
mehanizme zastite svojih sloboda, sto ukazuje na porast ugleda IMC-a kao
osnovnog regulatornog tijela. Cini se da mediji u BiH ulaze u jednu novu
fazu svoga razvoja, gdje ce doci do daljnjeg odvajanja medija od struktura
politicke moci. Centralnu ulogu u tim procesima svakako ce igrati IMC,
ali ce proces privatizacije medija takodje znacajno oblikovati buduci karakter
medijske scene u BiH.
No, ne treba se zavaravati i misliti kako politicki akteri dobrovoljno
prihvataju ovakav razvoj situacije. Svjesne da im izmice jedno od osnovnih
sredstava odrzavanja vlasti, autoritarne politicke strukture i dalje nastoje
vrsiti pritisak na medije kako bi koliko toliko produzile svoju privilegovanu
poziciju u javnoj sferi. Tako su “dominante politicke stranke pokusale
da uticu na urednicke odluke u vezi sa sadrzajem vijesti izbornog karaktera,
kao i promotivnog programa emitovanog u toku predizbornog perioda” (Regan
McCarthy, Visi savjetnik OSCE-a za medije, objavljeno u OSCE BiH Izvjestaj
za stampu, 7 april, 2000.). Najnoviji pritisci na novinare nezavisne radio
stanice Studio N u Livnu, kao i simptomaticna reakcija vlade tog kantona,
samo su jedna od ilustracija da se politicki centri moci, oficijelno
ili iz podzemlja, nisu odrekli svojih nakana prema novinarima. Ovo svakako
upucuje na daljni nastavak borbe za informacijsku dominaciju koja je jedan
od kljucnih faktora odrzanja i reprodukcije moci u danasnjoj BiH.
(T.Jusic)
Izvori:
Domi, Tanya L., Mediji u izborima 1998. – zavrsni izvjestaj;
Komisija eksperata za medije, OSCE Misija u Bosni i Hercegovini,
novembar 1998.
ESI, Reshaping International Priorities in Bosnia and Hercegovina,
Part 1: Bosnian Power; Structures, European Stability Initiative, Berlin-Brussels-Sarajevo,
14 October 1999.
Media Plan Institut, Monitoring Report, Media Plan Institut, Sarajevo,
September 21, 1997.
OSCE BiH, Izvjestaj za stampu: Vladajuce stranke nastavljaju s pritiskom
na medije u toku izbornog perioda, Sarajevo, 7. april 2000.
Novosti o medijima, SAFAX/MP institut, 1998. – 2000.
Wheeler, Mark & Media Plan, Monitoring the Media: The Bosnian Elections
1996,The Institute for War & Peace Reporting, 1997.
Zakaria, Fareed, The Rise of Illiberal Democracy, Foreign Affairs,
November/December 1997.
Regionalni projekat proizvodnje i razmjene radio
programa
Dansko vijece za izbjeglice (DRC) i deset radio stanica iz BiH, Kosova,
Jugoslavije i Hrvatske pokrenulo je projekat pod nazivom “Fresta”, koji
se sastoji od proizvodnje i razmjene radio programa iz domena zajednickih
gorucih problema regiona, poput povratka izbjeglica i procesa demokratizacije.
Realizacija projekta pocinje 1. jula. Sredstva je obezbijedila
danska vlada. Osim medijskog dijela, projekat se sastoji i od segmentalnih
prezentacija koje se ticu ljudskih prava, izbjeglica i brige za mlade.
Mehmed Husic ponovo predsjednik Nezavisne unije novinara
Na izbornoj skupstini Nezavisne unije novinara BiH za predsjednika
je ponovo izabran Mehmed Husic, direktor i glavni urednik Novinske agencije
Onasa. Potpredsjednik Unije je Mile Stojic, urednik u magazinu “Dani”.
Nagrada Kemalu Kurspahicu
Medjunarodni pres institut (IPI), organizacija svjetskih izdavaca novina
koja se bavi promocijom i zastitom slobode stampe sa sjedistem u Becu,
proglasila je heroje borbe za slobodu stampe u svijetu u proteklih 50 godina.,
medju kojima je i Kemal Kurspahic, bivsi glavni i odgovorni urednik sarajevskog
“Oslobodjenja” (1988.-1994.).
Prirucnik za novinare o ljudskim pravima
Media plan institut iz Sarajeva izdao je Prirucnik za pisanje o ljudskim
pravima namijenjenim novinarima i studentima zurnalistike. Knjiga sadrzi
istorijsku genezu i pregled medjunarodnih instrumenata o ljudskim
pravima i humanitarnom pravu, domace i inostrano zakonodavstvo o slobodi
izrazavanja i slobodi stampe i osvrt na stanje ljudskih prava u Bosni i
Hercegovini. Poseban odjeljak je posvecen korisnim sugestijama za novinare
kako pisati o ljudskim pravima i istrazivati njihove povrede.
Kolegama cestitamo 3. maj
Medjunarodni dan slobode stampe
Pretplata na Novosti o medijma
Savjet Media plan Instituta
Prof.dr Muhamed Nuhić, Hamza Bakšić (Sarajevo);
Perica Vučinić (Banja Luka); mr Lenart Šetinc (Ljubljana); Prof.dr Mario
Plenković (Zagreb); mr Louis de la Ronciere (Paris); mr Aleksandar Todorović
(Montreux); Prof. dr Slavo Kukić (Mostar); Prof.dr. Miroljub Radojković
(Beograd).
Novosti o medijima-na
jednom mjestu o aktuelnim medijskim događanjima u Bosni i Hercegovini
Izlazi svakog drugog ponedjeljka na engleskom i bosanskom/hrvatskom/srpskom
jeziku.
Tekstovi domaćih autora objavljuju se na jeziku kojim
se autor služi.
Izdaje novinska agencija Safax
Urednik: Zoran Udovičić
Redakcija u Sarajevu: Patriotske Lige 30/III,Arhitektonski
faklutet, Sarajevo;
Tel/fax:+387 71 213 078, 213 251,20 65 42,
E-mail: safax-mp@bih.net.ba
PREŠTAMPAVANJE DOZVOLJENO UZ
NAZNAKU AGENCIJE I AUTORA |
|