Novosti o medijima su petnaestodnevni servis koji govori o medijskoj situaciji u BiH, najvažnijim medijskim događajima, medijskoj legislativi, odnosu medija sa državom i međunarodnom zajednicom....

Pretplatom na "Novosti o medijma"  u broju 61. možete pročitati:

Broj 61, Serija I

Poznata americka asocijacija za istrazivanje ljudskih sloboda Freedom House je u svom izvjestaju za medije od 2000. godine Bosnu i Hercegovinu svrstala u zemlje koje su 1999. godine imale djelimicno slobodne medije. Obzirom na nesredjenu bh situaciju, koju karakterise razvoj drustva nakon krvavog rata, vlasnicka transformacija, nacionalna izdjeljenost i prisustvo na politickoj sceni raznolikih politickih snaga – od izrazito ekstremnih do umjerenih, ova njena medijska kvalifikacija se ne moze smatrati neuspjehom. 
Bosna i Hercegovina ima prilicno specificne pritiske na medijskoj sceni, koji dolaze kako od medjunarodnih aktera, tako i od lokalnih vlasti. Osim sto nema adekvatnih medijskih zakona, znacajni su politicki pritisci, zatim dodatni pritisci koji proisticu iz teskog materijalnog polozaja medija i nedostatka medijskog trzista. Tokom 1999. u jednu radio stanicu je podmetnuta bomba, a jednu TV redakciju su napali demonstranti. Nakon objavljivanja clanka o ratnom kriminalu, jedan novinar je tesko ozlijedjen od bombe koja je postavljena u njegov automobil, a jedan medij je ugusen silom medjunarodne zajednice.
Evidentno je, posebno ako se situacija usporedi sa stanjem u Srbiji, da drzava ne vrsi klasicnu presiju na medije u smislu da zatvara neposlusne medije ili im na neki drugi nacin uskracuje ili sputava slobodu rada. Medjutim, na sceni su brojni pritisci i prijetnje pojedinaca iz vlasti – uglavnom lokalnih funkcionera, zatim pojedinih nacionalnih ekstremista, privrednika ili korumpiranih drzavnih sluzbenika.
Potrebno je jos istaci ogromno interesovanje medjunarodne zajednice za bosanskohercegovacke medije. Opste je misljenje da je znacajan broj medija u bivsoj Jugoslaviji bio generator rata, tokom sukoba u BiH snazno propagandno sredstvo tri zaracene strane, a da su neposredno nakon rata mnogi mediji bili remetilacki faktor u uspostavljanju medjunacionalnog pomirenja. Medjunarodna zajednica je ogromnim novcanim ulaganjima u nezavisne i otvorene medije donekle promijenila ovdasnji medijski usud. Stvoren je niz medija koji su tolerancijom u svojim programima i emitovanjem objektivnih informacija zapoceli proces nacionalne i politicke saradnje u BiH. Takodje, prvo privremeno povjerenstvo za medije OSCE, a potom i Nezavisna komisija za medije, su sankcionisali pojavu “jezika mrznje” u medijima i svako druge netacno ili izrazito neobjektivno informisanje. Vec u ovom trenutku mozemo konstatovati da blizu 500 egzistirajucih medija u BiH ne koristi vise propagandni ili nacionalno huskacki rijecnik i u znacajnoj mjeri postuje novinarske standarde u profesionalnom izvjestavanju. To je uspjeh neslucene vrijednosti. Takodje, inicijativom medjunarodne zajednice ukinuta je kazna zatvora za novinare u slucaju klevete, a u pripremi je zakon o slobodi informiranja koji ce otvoriti put novinarima za saznavanje informacija iz domena rata drzavnih organa. U nekoliko navrata predstavnici medjunarodne zajednice (OHR) su vrlo energicno djelovali u zastiti novinara. Gradonacelniku Zenice je ostro zaprijeceno zbog prijetnji Radio Zenici, a celni ljudi Livanjskog kantona su smijenjeni, izmedju ostalog i zbog prijetnji novinarima Studija N. Pored toga misija OSCE u BiH je otvorila i “Liniju za pomoc novinarima”. Uz punu diskreciju novinari su u mogucnosti da prijave prijetnje preko Internet stranice: http://www.oscebih.org. Ne treba sumnjati da ce OSCE istraziti sve prijavljene slucajeve i poduzeti mjere prema onima koji ugrozavaju poslenike javne rijeci.
 

* Tranzicija IMC-a

U Nezavisnoj komisiji za medije (IMC) u toku je prenosenje ovlastenja na domaci kadar, koji je do sada cinio vecinski “staf” komisije, ali, ipak, bar formalno, nije se nalazio na rukovodnim funkcijama. U IMC-u je do sada bilo zaposleno 70 ljudi, od cega su dvije trecine bili bh drzavljani. Nakon ove tranzicije u IMC-u ostaju samo cetiri stranca. Generalni direktor je ostao Svedjanin Krister Thelin, dok je njegov zamjenik takodje stranac. Medjutim, sefovi specijalnih odjeljenja koja sacinjenavaju komisiju su sada domaci ljudi. 
Tranzicija IMC-a je bila ocekivana. Vec od samog njenog osnivanja 1. augusta 1998. godine, Ured visokog predstavnika (OHR) kao glavni osnivac, je naglasavao da ce komisiju samo u pocetku voditi stranci, dok ce postepeno rukovodne funkcije preuzimati domaci kadar. “Mi od samog osnivanja imamo domaci potencijal koji je znao da ce postepeno doci do tranzicije” – kaze nam Zinaida Babovic, sef odjela za informisanje. Po njenim rijecima, tokom ovog dvogodisnjeg perioda domaci kadar je obucavan, tako da su se sada u potpunosti stekli uslovi za njihovo puno ukljucivanje u vodjenje komisije. 
No, bez obzira na pomak u odomacivanju komisije, ona ce jos ostati pod supervizijom medjunarodnih faktora. U ovom trenutku u BiH jos ne postoje politicki uslovi koji bi omogucili da jedna domaca institucija na nivou cijele drzave u rukama autoritativno drzi jednu tako znacajnu oblast, kao sto je emitovanje elektronskih medija. Da li bi ikada “Erotel” predao frekvencije i predajnike Federalnoj televiziji da iza IMC-a nije stao SFOR i cijele medjunarodna zajednica? Da li bi radio i tv stanice po Republici Srpskoj placale kazne zbog nepostovanja medijskih pravila jedne domace institucije iz Sarajeva?
Naravno da ne bi. Uostalom, Nezavisna komisija za medije dijeli sudbinu svih drugih segmenata zivota u izdijeljenoj Bosni, gdje je medjunarodno djelovanje, koliko god ono nekada i bilo zrelo za kritike, pokretacka snaga funkcionisanja drzave.
 

*  Region

Mediji u SRJ posluju u uslovima opustosene privrede, veoma niskog standarda, ekonomske nestabilnosti, pravne nesigurnosti i potpune nemogucnosti ikakvog planiranja razvoja – stoji u ekonomskoj analizi medija Srbije koju je izradio Media centar iz Beograda.
Prosjecne plate novinara u Srbiji su oko 100 DM i isplacuju se neredovno. Mnogi novinari su prinudjeni da rade dodatne poslove, van svoje struke, da bi mogli da prezive i prehrane porodice. Mediji su uglavnom pod kontrolom vlasti, a u ovoj godini izlozeni su novoj snaznoj kampanji koja se prije svega ogleda u nastavku drasticnog kaznjavanja po Zakonu o informisanju. Pored izricanja, za jugoslovenske prilike, drakonskih kazni, mediji su izlozeni i drugim, «suptilnijim» metodama pritiska, pa i gasenja.
Kljucni problem stampanih medija je nerealno niska cijena listova uslovljena izrazito niskim zivotnim standardom u SRJ. Da bi se postigli evropski standardi, prema kojima cijena dnevnog lista odgovara cijeni jednog kilograma roto papira, dnevnici bi trebali da kostaju 28, a ne sadasnjih 7 dinara, a nedeljnici 70 dinara umjesto sadasnjih 30.
Veoma nizak standard zivota radikalno je smanjio broj kupaca novina, sto je jedan od razloga da izdavaci drze niske cijene. Prema jednom istrazivanju, petoro do desetoro ljudi cita jedan primjerak novina.
U Srbiji danas ima oko 350 privatnih radio i tv stanica, i jos oko 150 ciji su osnivaci opstinske skupstine (ranije Socijalisticki savez). Medjutim, najveci broj tih medija je smjesten u adaptiranim poslovnim i stambenim prostorima u soliterima na cijim su krovovima nicale antene. To je jednostavno bilo najekonomicnije rjesenje. Prva faza kapitalizma nakon raspada SFRJ je bilo vrijeme poluprofesionalnih standarda (super VHS bio je najrasprostranjeniji), tako da je 100 hiljada maraka bilo dovoljno da se otvori TV stanica, a pet puta manje, radio stanica. Od 1994. do 1996. godine u eteru se nedjeljno pojavljivala jedna radio ili tv stanica.
U urbanim sredinama se nalazi oko 10 posto takvih stanica i one moraju da placaju nekoliko puta vecu zakupninu radio i tv signala od onih u ruralnim sredinama, koje uglavnom emituju reklame i «zelje slusalaca». Prakticno se ne pravi razlika izmedju drustveno potrebne i komercijalne programske orijentacije. Naprotiv, namecu se vece obaveze stanicama sa informativnim programima cije je poslovanje cesta meta inspekcijskih sluzbi.

Pretplata na Novosti o medijma
 

Savjet Media plan Instituta

Prof.dr Muhamed Nuhić, Hamza Bakšić (Sarajevo); Perica Vučinić (Banja Luka); mr Lenart Šetinc (Ljubljana); Prof.dr Mario Plenković (Zagreb); mr Louis de la Ronciere (Paris); mr Aleksandar Todorović (Montreux); Prof. dr Slavo Kukić (Mostar); Prof.dr. Miroljub Radojković (Beograd).
 

Novosti o medijima-na jednom mjestu o aktuelnim medijskim događanjima u Bosni i Hercegovini Izlazi svakog drugog ponedjeljka na engleskom i bosanskom/hrvatskom/srpskom jeziku.  Tekstovi domaćih autora objavljuju se na jeziku kojim se autor služi. Izdaje novinska agencija Safax Urednik: Zoran Udovičić Redakcija u Sarajevu: Patriotske Lige 30/III,Arhitektonski faklutet, Sarajevo;  Tel/fax:+387 71 213 078, 213 251,20 65 42,  E-mail:  safax-mp@bih.net.ba   PREŠTAMPAVANJE DOZVOLJENO UZ NAZNAKU AGENCIJE I AUTORA